Za tren ljubavi

 

Svanućem, dok rijeka snene oči otvara,

na obali rađa život se novi.

Prozirna krila čahuru lome,

tračak sreće se lovi.

 

Prije no podne otkuca satom,

ljubit će ko da stoljeće traje.

Što ljubav prva i zadnja se vodi,

Vodencvijet leteć ne haje.

 

Začas odmori krila, pa opet uvis se vine,

ispunjajuć život u trenu.

S večernjim zvonom idila gasne,

sve odlazi u nepovrat i sjenu.

 

Skromnim danom ljubavi, sreće i života

postojanje svoje bilježi.

U hladnoj Kupi skončat će cvijetak,

postojanje pustit da bježi.

 

Sutra kad novi vodeni cvijetak

zorom leptiricu zasnubi,

Neće ni znati da s danom samo jednim

sva sreća života se gubi.