Malo sam se odmaknula od Magicusa.

Kad sam otišla, na Magicusu su se dvije strane sukobljavale,kad sam se vratila, sukob se još više zaoštrio.Što je to u nama što nas sili na sukobe?.Možda je bolje pitanje, što druge sili ,jer ja se nastojim izvući iz svakog sukoba.Bojim se sukoba.Bojim se riječi izrečenih u svađi,nepromišljenih koje samo izlaze,kao da su negdje u nekom djeliću mozga zapisane baš takve i sada kad je podignuta brana,izlijevaju se kao divlja rijeka.Kad presahnu,kad se sve izliju,što ostaje? Osjećaj krivnje, raskid za cijeli život.Jednom mi je nakon takvog jednog izljeva,tuđeg,ne mojeg, rečeno…da je ovo za nas kraj do kraja našeg života.Ja se bojim sukoba i izbjegavam ih koliko mogu.Discipliniram se,nastojim se suzdržati.No, ne uspijem uvijek.Ne znam kako drugi,ali mene sukob odvede u jedno posebno bijesno ali istovremeno bespomoćno stanje,stanje s velikim izljevima bijesa i plača,sa strašnim osjećajem grižnje savjesti i strahom,smrtnim strahom da je to kraj te“veze“,da ostajem sama,što u tome trenutku predstavlja smrt za mene.I to stanje nastojim izbjeći.Nastojim se izmaknuti kad se dvoje svađa.Nastojim se ne upecati i stati na bilo čiji stranu.Jer se uvijek pokazalo kad sam se tako uplela, da sam ja ostala kriva.Nisam ja svetica,dadem se i ja upecati….kad me netko ismijava i izruguje mi se….ili me za nešto optužuje,kritizira i osuđuje.Kad se hoću pokazati,pričati o sebi,biti ležerna i neozbiljna,igrati se i zezati,biti bezbrižna,pojavi se netko tko me zbog toga pogleda s prezirom i osudom….i ja poludim….ili sam si važna,imam osjećaj ispravnosti,osjećaj da imam pravo učiti druge oko sebe, pametovati i dijeliti ne-tražene savjete …tada me iz prikrajka dočeka nečiji posprdni smiješak,ruganje i…  izbaci iz takta.

To što onda nastane u meni,to je nepodnošljivi  kovitlac osjećaja.Ta negativnost,ta energija,koja protutnji mnome i ostavi me iscrpljenu,drhtavu i teturavu,nešto ja što svim silama nastojim spriječiti da me ponovo obuzme.Zato sam uz to što bih se susprezala od bilo kakvih sukoba nastojala sama sebi objasniti što se to događa samnom.I shvatila sam.To se ja sama sa sobom borim,ja sam sama sa sobom u konfliktu.Drugi ljudi samo su moje projekcije.Oni su tu kao ona moja  druga suprotstavljena  strana.Kad sada to shvaćam, još više nastojim izbjeći sukobe s ljudima oko sebe, jer znam da su oni tu samo da mi pokažu dio mene koji se suprotstavlja nekom drugo dijelu mene.Znajući to …iako se ponekad upecam i onda naravno prođem kroz kaos koji je neminovan nakon takvog sukoba….ja, kad on prođe, protutnja kroz mene,učim se  oprostiti drugoj osobi, čak i zahvaliti joj ,za sada tek u sebi, što se našla u onom trenutku preda mnom ,da mi pokaže gdje sam,tko sam i što mi je još za činiti.