Sivo. Huk vjetra gospodari šumom,dok jutro dolazi u moju kuću pored jezera. Najcrnju kavu uz dim cigarete, mijenjala bih za okus jagoda i bezbrižnost ljeta. Ne skidam ružičaste naočale tražeći žarkije boje u sasvim predvidivoj stvarnosti. Kažu da je pisanje najbolja terapija...bilo za baciti rukavicu u lice svog najvećeg demona, ili se uljuljati u krilu strpljivog anđela...i protrljam kratko neispavane oči..da ih slučajno ne iznenadi skrivena zraka sunca negdje iza oblaka..ili bi to ipak za danas bilo najljepše iznenadjenje..
bglavac
edin.kecanovic
