Došli smo na ovaj svijet....da se družimo,

i jedno drugo u svemu da služimo.

Na ovom svijetu smo se sretali - 

u gradovima, selima i raznim tijelima.

 

Kroz vrijeme, tijela smo mjenjali,

ali uvijek...baš uvijek smo se voljeli.

Tijela su nam vremenom postajala prah,

ali u nama je uvijek ista ljubav i isti dah.

 

Ponekad smo se znali, još kao bebe,

a ponekad bi ti čekala mene ili ja tebe.

Naša ljubav ne poznaje kraj ni granice,

pa se volimo kao ljudi, zvijeri ili ptice.

 

Uvjek bi te moja duša prepoznala,

po očima, jer su oči -  duše ogledala.

I dok zubi vremena, naša tijela nose,

naše duše besmrtne – vremenu prkose.