Dušo, reći ću ti, još smo mladi

i koliko mi znače kapi kiše

dok pljušte po mokroj cesti

i kako je uvijek lijepo

tebe iznenada sresti.

 

 

Dušo, reći ću ti, još smo mladi,

a godine su neke iza mene

nisi ni ti više dijete.

Dušo, šapnut ću ti,

u nama je više dosade,

nego melankolične sjete.

 

 

Uvijek poželim tvoju ljubav noćas

i ono slatko pitanje: „jesi li sama,

obavija li te meka tama, mogu li doći?

na krilima ljubavi zabranjene

ispod tvog prozora samo ću proći.“

Iako je dio života iza nas

znam da upravo sada misliš na mene.

 

Dušo, reći ću ti

i reći ću glasno svima

jedina sreća je ona

kad ljubav se u ljubavi ima.

 

(napisano: 1993.)

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/007/varga3/