....LJUBAVI MOJA....

Ljubavi moja.Tražim te ponovo
tamo gdje sve prestaje:u jednom trenu
između snijega što pada i vatre umirućeg
na tvome licu,ispod tvije haljine,
Amore mio...nema imena koje ti ne pripada..
tu je kišno ljeto,godina,grana trešnje,
tu je tvoje tijelo,od voska
na kome je more ostavilo svoj sjenoviti križ...
Gorčina ,prazno nebo,tjeskoba,
lude riječi na koje ne pristajem
dok silazim između tvojih ruku
i tražim  nagi plač   što ispunja moja usta.
Ljubavi moja uzdrhtala na kiši,
ona koja spava na mojoj postelji
prekrivena mojom rukom,
ona koja  ne razlikuje više ono
što sam stvorio i ono što me napušta
i moja žeđ sa tragovima bezumne boli.

ZVONIMIR GOLOB