kada odem bez moći
krijući od same sebe pokornost,
teškim okovanim cipelama
gazit ću isplakane latice ruža,
podignuti šešir zatočene duše
u snovima koje nitko ne želi snivati

zašto nisam rođena gdje snivaju vjetrovi?
savladana ludilom
na mjestima gdje skitnice caruju
u očaju što me tjera prema samoj sebi,
a ne znam gdje da se okrenem, nestanem
i tko bi to mogao razumjeti?

bježanje je nezamislivo
želim ostati između dvije hladne stijene
što pritišću tijelo, lome dušu
dok srce se ne raspukne
lice prekrivam rukama
toplina suza se zaustavlja
kao najsnažnija razbijam kamen od kamen
jer nemam drugog izbora

posljednjim dijelom razuma
varam vječitu mjesečinu
tražim samo minutu sretnog vremena
pomičem sekundu za sekundom
u iščekivanju skidanja maske s ponizna lica

Autorica: Pejak Mirjana Peki
(a.p.r. XIR. T)