Ljepota je usađena u tkivo naše duše, od prvog udaha Božanskog daha, do zadnjeg izdaha, i povratka u to prvotno krilo Kreatora, iz kojeg smo iznjedrili...

I ne možemo se zaustaviti u traženju te ljepote, koja nas opčinjava, povezuje sa prabitkom, koji je sam bezgranično i besprostorno savršen u svojoj postojanosti..

Stvori nas na svoju sliku...

A kako ta slika izgleda?

Slika koja vazda ostaje nenaslikana, a mnogi su je probali napraviti..

Zapravo, kako naslikati srž ljepote u nama, kojeg zovemo duša?

Oivičena je tijelom, u ovoj dimenziji, i mi zaboravljamo ponekad, da je ona u tijelu..

Lijepo tijelo, lijepo lice, figura koja privuče nekom čudnom opčinjavajućom snagom, i načas se izgubimo u toj ljepoti, ne razmišljajući da je vanjska ljepota tek tren, dašak vremena, koji kratko postoji, i nestane, kao da ga nije ni bilo...

Pa se borimo protiv te opsjene, plastificiramo, operiramo, ne bi li zaustavili tu prolaznost, jer ne prihvaćamo uopće mogućnost da duša postoji  u svakom, pa i najneupadljivijem tijelu i obliku..

Lijepo tijelo zaslužuje lijepu dušu..

A zapravo, ljepotu smo počeli od početka posmatrati krivim redoslijedom..

Da smo odmah bili opčinjeni ljepotom iznutra, ljepotom duše, ne bi uopće gledali ljepotu tijela..

Jer, tijelo postaje sve, samo ne pokazatelj istinske duše..

Maskiramo ga, uljepšavamo, strahujemo od najmanje mogućnosti da ga vrijeme ošteti..

Dok duša u njemu ne stari, i stalno gori istim sjajem..

Koliko god prihvaćali prolaznost,

ipak nas zapanji vještinom svoga uzimanja nametnutog nam ideala ljepote..

Prirodu gledamo u svoj svojoj raskoši, gledamo mjene i njene promjene, i ne brinemo se, što na tren i ona postane hladna, suha i opora..

Znamo da će poslije sivila i zime, odjenuti svoje predivno proljetno ruho..

Ali kad se o čovjeku radi, često ne pristajemo na promjene i prolaznost..

Zašto?

Jer smo zarobljenici, usađene ljepote, ali je projiciramo na vanjsku pojavnost..

Kad bi gledali nutarnjom stranom oka, bili bi od svega oslobođeni. Najviše od okova smrtnosti, jer, unutrašnja ljepota je sama besmrtnost.

Ni manje ni više od toga...