Ima ponešto kod čovjeka
što me kopka već duže
To je, njegovo sjećanje
što je kroz prošlost
učinio Um mi,
razvija misli
da mu se već jednom oduže

Ne(djelima) znanim,
što je sebi i drugima počinio!

Premotaj prošlost
pa neka onda sve
drukčije krene
Jer je Uspomena
jedina stvar
koja se ne izmjenjuje
Ničim u srcu,
i kada ponekad
podmuklo preokrene
Trenutni događaj, osjećaj
u korist svoju primjenjuje!

Ne možeš krenuti dalje
ako uvidiš što je moglo biti

Pa i tvojim propustima,
krivom procjenom dogodila

Ne zatomiš li mračne
koje kroz život
možeš zlorabiti
Naći ćeš se na meti
da je tebe
osim nekog pogodila!

Svaki čovjek
ima i takvih uspomena
koje ne otkriva
Nikom drugom
osim prijateljima,
čak ni samo njima
Nego jedino sebi samom
ponešto, nekada razotkriva

Neke se boji otkrivati
i svome egu,
pa umire s njima!