Pun mi kufer uvjeravanja, razuvjeravanja, treskanja i čegrtanja uz uši onih koji nikako ne žele da se probude..

Do kada će ljudi više razdvajati čovjeka od boga, i čovjeka smanjivati na razinu koja mu kao pripada, ne bi li  mu se tako oduzela mogućnost da misli svojom glavom i osjeća svojom dušom?

Stvoreni smo da rastemo, razvijamo se, stvoreni smo da stvaramo, a ne da se vraćamo unazad i zaboravimo naš konačni cilj: postati odgovorni i svjesni bogovi za sebe, koji će stvarati nove svemire i rađati nove duše u tom svemiru.

Pa zar nije već dosta cijele te ideologije i koncepata straha, koji još ljude drži u čeličnim lancima?

U ljubavi nema straha..netko jednom reče..

O kakvoj ljubavi je riječ?

Onoj koja je toliko izmrcvarena ljudskim zahvatima, da nikako iz nje više ne može izrasti savršen plod vlastite volje sitno sjeme nam je darovao Kreator.

Darovao, i pustio nas da probijamo sami tvrdi pokrov zemlje, i okrećemo se prema suncu..

Međutim, još dok naša ljubav bijaše u povojima, našli su se stručnjaci, manipulatori, koji su u tu nevinost usadili sjeme straha.

Da bi mogli lakše vladati, izbacivši sve prvotne osobine božanstvenosti, oslobođene stega..

Stvorena je nekakva GMO ljubav, umijesita u kruh religija, koje si, svaka za sebe, daju pravo da kradu ljudima svijest o vlastitoj svijesti, i nametnu joj svoje puteve i principe razvoja..

Pa dosta više lamentiranja, žrtvovanja i strahovanja..

Ja sam samo čovjek, a Bog je Bog..

E pa, nisam ja samo čovjek, i nije Bog samo Bog.. Bog je nešto puno dublje i ljepše, a čovjek je taj koji mu uvijek može produbiti tu ljubav i ljepotu.

Bog je čovjek, čovjek je Bog. To je prekrasna simbioza koja ne traži deklaracije i imenovanja.

Trebamo se više odvojiti od sise straha, i početi konzumirati čvrstu hranu ljubavi,  prepunu slatke ambrozije slobode.

Tko god pomisli da je to bahatost, vraća se u ustajale baruštine nametnutog lažnog ćudoređa.

Nije naš put popločan ničijim namjerama, niti dobrim niti lošim.

sami ga gradimo i izgrađujemo.

Koliko smo u stanju naše okove straha shvatiti kao iluziju, a ne kao stvarnu mogućnost.