....lunjam...

....sanjarim...

....čeznem....

....nemam što ni koga čekat....pa niti ne čekam....

.....samo puštam vrijeme da prolazi kraj mene... a ono teče...juri...žuri...

....stojim na mjestu....začahurena....dok se oko mene smjenjuju krajolici.... lipi krajolici.... divne situacije...prekrasni ljudi...

...i lipo je... kažu ljudi da činim velika djela...

....dok se sve oko mene raspada...

...i mir je u duši.... nebeska ravnoteža?

koga briga... glavno da je sve oko mene veselo...

 

 

...dok slušam ovu pismu i bezuspješno pokušavam pročitat Borisov tekst o iscjeljenju.... ispred sebe samo vidim staru sliku....

 

 

...jedino što mi ide u životu...je vrijeme....