47. DALJE NEMA DALJE

 

        “Prepuštam tebi da Me sretneš u liku kojega najviše voliš“, govorio je Glas ljudima. Bilo je to pod jasenom, u snu; stigao je poziv da svi dođu i dogovore se sa sobom, u snu, pod jasenom.

        “Ja najviše volim dijete”, rekla je jedna žena.

        “Ja najviše volim ženu,” rekao je neki čovjek.

        “Ja najviše volim majku”, rekoše neki.

        “Ja najviše volim kralja gospodara”, javiše se neki drugi.

        “Ja najviše volim poeziju”, rekao je jedan pjesnik.

        “Ja najviše volim dragoga”, prousti jedna djevojka.

        “Ja najviše volim lik bez lika”, zamrmoriše isposnici i pustinjaci, koji su došli na skup iz svojih dalekih pećina, vođeni Glasom.       

 

        Glas je obećao da će se svakomu dati prema njegovu izboru.

        “A u kojemu ćeš liku Ti biti najviše Ti”? sjetiše se upitati neki treći. Četvrti pobrzaše sa srodnim pitanjem:

        “Da, koji je lik najprikladniji za susret s Tobom”?

        “Gdje Me budete najodanije voljeli, tamo ću biti najviše. Stoga, najprikladniji je lik ljubav”.

 

 

       Dalje nema dalje.