46. SKUPLJANJE MIRISA

        Kad je Divni Stranac otišao iz sela, jedna je žena potrčala sa sitom Njegovim tragom, i stala zahvaćati zrak iznad stopa, kao da hvata brašno svjetlosti; i onda je zrak trpala u torbu.

        “Varate se”, obraćala se podignutim obrvama, “nije to brašno svjetlosti. To je miris svjetlosti”.

        Prestali su joj se rugati kad su vidjeli da je torba nabuhnula, nadula se, nabrekla, samo što ne pukne. Vidjevši da je torbi dosta, žena odloži torbu, i nastavi sitom kupiti zrak i udisati ga sama.

Nikako nije mogla sebe napuniti onako kao torbu. To je bila njezina prednost.

        A ljudi su ju žalili.

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6.  (još neobjavljeno)