već sad vidim padaju oni što se veru

a i kuda su srljali

pa doći će bog..ako je obećao

 

često čujem u prolazu u razgovoru:

nisam uspio u životu

parće trenutaka i mnogo maštanja

a ostalo ..samo praznina..praznina i dosada

pa čak ni straha..ni dvojbe..sad kad pogledam.

 

Velik je zagrljaj ako se poželi

pogled da se zavoli

poljubac da srce umiri

i ruka pružena u nevolji da nas izbavi

i riječ da  nas umiri

i molitva da Gospod usliši...

sve ono što ne razumijemo a želimo

svo crnilo koje prolivamo

po divnim, živim bojama

koje nam je ostavio u prepoznavanje

vjerujem..zato, jer ih u sebi nosimo...

 

ja vjerujem..

možda prekasno..

možda nedovoljno

....možda krivo..

dopustit ću svom umu još par pitanja

da mi kroz pjesmu provuče sve svoje sumnje

dopustit ću mu ....kao da okrećem drugi obraz

a već sad...vračaju se boje

probijaju kroz crnilo masno i ljepljivo crnilo

i evo
..pokazuje se bijela..

evo..i plava..

žuta..

ovu još nisam vidio,lepršava....

nazvat ću je..Radost