Uvijek mi dođeš nepozvana. Iako osjećam da bi se mogla pojaviti, iznenadiš me posve svojom brzinom ulaska. Bez kucanja....bez pozdrava.....Zatvorim oči....zadržim dah....dok ti poput oštrice noža paraš kožu....prodireš duboko.....u najskriveniji dio mene...onaj najranjiviji....

Kako dobro poznaš svoj put....Pa kako i nebi......Nije ti moje tijelo nepoznanica....Poznaješ svaki kut mene.....Znaš kada i kako ćeš se uvući....

Borim se smiješkom.....a ti mi putuješ do očiju......Zatvaram ih kako bih spriječila tvoju pobjedu.....Ipak jača si.....Koljena mi klecaju...hvatam se da ne bih pokleknula....

Pritišćeš me svojom težinom...siliš me na predaju.....Moram te prihvatiti kao nepozvanu gošću....ponudit ti okrijepu ...mojim suzama....

Ne želim sa tobom razgovarati.......šutim......Kroz tišinu koja se odbija u ponoru mene....shvatim...s vremenom...da sam te prigrlila.....kako bi se ti od mojeg stiska što prije htjela izvući i pobjeći....bez traga.....