siv je grad,i lica u njegovoj utrobi

označena pseta lutaju..napadaju auta

ljudi prolaze..

svi u svom blatu plivaju

o svom suncu sanjaju

jedna žena vješa veš na balkonu

starac je zastao,..i kao..on u zvijezde gleda

klinci igraju nogomet

psuju Boga..prče boga jarca i kurvu gospu

pitam se..tko je prvi psovkom se obratio...

i moja usta su pjevala tu pjesmu

zato bolje razumijem..al šta to sad vrijedi..

 

biti što dalje od ljudi , voljeti ih iz daleka

sa planine

iz rupe

iz dubine

biti što dalje..

vrijeme u kojem jesam...

je vrijeme zbijenih u kutove

pritisnutih uz zidove

 

siv je grad,i lica u njegovoj utrobi