Jednom sam odlučila,
bit ću dobra,
bit ću mirna,
nikome na put,
šutljiva, da slučajno
ne bubnem neku glupost,
nevidljiva ,samozatajna,
skoro ona koje nema,
dok okrenuta drugome,
nesebično i obzirno,
sa puno empatije,
čitam što on osjeća,
jer to mi pomaže,
da se nekako približim,
tom zamišljenom izvoru ljubavi,
da mu budem korisna,
na usluzi,
da me barem na sekundu,
uoči,vidi,prizna,
jer samo tim priznavanjem,
preživjela sam,
bez njega nestala bih,
totalno se povukla,
na kraju,
u svoju tvrđavu,
u kojoj nikome ne bih
dala pristupa
bglavac
edin.kecanovic
