Probdjela sam noć...učeći. Valentinovo? Evo, prva godina da sam zaboravila na taj dan.

Znam da se slavi u ime sv. Valentina koji je, ako me pamćenje dobro služi, pogubljen. Mislim da je bio mučenik, no nemojte držati za riječ moje rupičasto pamćenje.

Zaspala sam naravno s mislima koje realno nisu ostvarive. Pisala bih vam o tome, no s obzirom da moji poznanici, prijatelji, itd...čitaju moje članke, ipak ću morati svoju maštu zadržati za sebe. I nije toliko bitno o čemu su bile moje misli..zaspala sam s osmjehom na licu. Nije li to jedino bitno?

Probudila sam se...otišla na ispit i na čaj s meni dragom prijateljicom. Pri izlasku iz kafića dvije cure prodaju srceta. Ja i prijateljica se gledamo...pa žmirkamo okicama i kažem da nemamo nikoga kome bi to mogle pokloniti. Doduše, mogle smo jedna drugoj ili tamo nekom...no nismo osjetile potrebu za darivanjem tolike ljubavi danas --> dobro zaključujete. Ispit je prošao urnebesno. Di sam bila, šta sam radila? Party na ispitu...preduvjet su bili dobro obojani istaknuti podočnjaci, crvene vampirske okice, izmoreno tijelo od nespavanja puno kofeina...pomalo euforično, svjesno. Ma bilo je super!

Vraćam se u dom...i jedan čovjek stane kraj mene i kaže kako pada kiša. Od kiše ću ja narasti, a njemu će kosa narasti. Rekao je još da ja još imam šanse, a on nema. Nasmijao se...i otišao.

Zaboravila sam reći da se pojavio niotkud nasmijan. Bio je to postariji čovjek, između 40. i 50. godine života. Nekakav veseljak, proćelav, vedrog duha na ovo tmurno, kišovito vrijeme.  

Ja još imam šanse? A on nema? Za što to? Moju maštu? Moje snove? A možda ipak narastem :)

Pa eto...ovo je bio početak mog Valentine's day...vidjet ćemo što će biti do kraja...možda razmislim o svojoj mašti. Nije ona tako loša. Zaluđuje me, odvodi me u neke nove svjetove, neke nove mogućnosti...da. Stvarnost mi je možda postala teška i skočila sam s ruba litice...u svijet mašte! Još mi fale mitska bića i malo krimi radnje pa da sve bude kao u mojim omiljenim romanima :)

Dragi magicusi, ugodan vam dan...i neka se i vama pojavi netko...anđel možda...i potakne vas na razmišljanje...

Jeste li zaboravili svoje snove? Upotrijebili maštu da si razvedrite život? Ma zar je već kasno da ostvarite ono što niste do sada? Postoji li nešto o čemu razmišljate na način "kad bi bilo..."? 

Ma dan okrećem naglavačke! I činim sve za što još nije kasno! A iskreno...nikad nije kasno :)