Beogradska Metaphysica je tokom 2009. godine objavila srpsku verziju svjetskog bestselera prodanog u više od 1.000.000 primeraka. Kao autor, naveden je Pentha Gramm, dok je sama knjiga, usuđujem se odmah na početku ove recenzije da kažem -jedno od najubjedljivijih i najintrigantnijih teoloških djela današnjice. Ispovijed Palog Anđela je upravo to - pisana u prvom licu, i to ne baš bilo čijem, nego njegovom, Luciferovom.

Originalan i veličanstven pristup tematici nastanka Čovječanstva, njegovog razvoja kroz stoljeća, osvrta na biblijske teme, nastanak i razvoj kršćanstva, pa sve do dana današnjeg, zaista ostavlja bez daha, i ne može vas ne natjerati da se zapitate nad svakom sledećom rečenicom. Suočeni pred više nego evidentnim dokazima postojanja natprirodnih sila, sila dobra i zla, kroz stoljeća smo, kao ljudska rasa, na ovaj ili onaj način primoravani da se svrstamo u redove jednih ili drugih. Koliko iskušenja nas prati prilikom te odluke, i da li smo zaista "svoji" prilikom tog odlučivanja - na ta pitanja ova knjiga daje odgovore. Ironično, kroz napisane redove, i analizu svakog bitnijeg segmenta današnjeg društva (televizija, nasilje, prehrana, muzika, moda, ekologija, alkohol, droga...) postavlja se pitanje - šta mi u stvari uopće možemo da učinimo sa svojim životima, i kako ostati na ispravnom putu pored toliko mnogo načina da se zastrani i padne u tom pokušaju?

Ova knjiga nas, ako bismo površinski zaključivali, navodi na zaključak da je svaki naš pokušaj da ostanemo čisti, bezgrešni, unapred osuđen na propast, jer smo suočeni sa daleko nadmoćnijim Neprijateljem. Sa druge strane, zagrebemo li dublje ispod površine, ona je moćna kritika svega onoga što je u Čovječanstvu loše - ili bolje rečeno, svega onoga što Čovječanstvo JE.

Savjeti za spas, čoveka kao pojedinca, na svakoj su strani, ali zaključak je uvek takav da mi sami sebi ne želimo dobro, jer i pored saznanja sa kojima smo ovde suočeni, nećemo napraviti apsolutno ništa da se stvari promjene.

Knjiga će vas u istom mahu i baciti na razmišljanje, i zabaviti, ali pre svega - upozoriti. Ravnodušni nećete ostati, što je, verujem, i poanta cijele priče, a ostatak je na pojedincu - nasmijati se na sve ovo i produžiti dalje, ili promisliti malo o svemu. Da se vratim na ono površno promatranje ovog knjižnog djela - lako biste se dali prevariti da redovi ove knjige nisu ispunjeni ničim drugim nego nekakvim sotonističkim blebetanjem i antikršćanskom propagandom. Naprotiv, to joj nije svrha.