Paradoks našeg vremena je da gradimo sve više zgrade, no nižeg smo praga tolerancije, auto ceste su šire a pogled na svijet uži.

Trošimo više a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo. Imamo veće kuće a obitelji su nam sve manje.

Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena sve manje. Imamo veća obrazovanja(titule) a manje smisla, više stručnjaka a više problema, više i modernije medicine a sve više bolesnih.

Ovo su vremena brze hrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih duša, naglih obogaćivnja i šupljih veza među ljudima.

Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ovo su vremena pelena koje se bacaju, veza za jednu noć, pretilih tjela,...

Sjetite se provodit vijeme s ljudima koje volite, jer nećete zauvjek bit tu.

Sjetite se reći ljepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možete dati je vaše srce, a to nekošta ništa.

Samo najljepši trenuci su đabe, a sve ostalo je iluzija koja se plaća.

Sjetite se pomolit i nać mir u sebi, i pomozite onima koji ga tražu.