Najduhovitije što sam čula bilo je u četvrtak pitanje nekog tipa: "Hoće li sutra raditi neki Konzum poslije tog smaka svijeta?"  

I doista, što se ustvari jučer dogodilo? Uspjela sam ukrasti pola sata od 12.30 do 13h i pridružiti se sa svog mjesta globalnoj meditaciji, i to je sve što znam o Smaku...Danas ga više nitko ni ne spominje.

Sve što mogu zaključiti je da se vrijeme strahovito ubrzalo; putujemo nadsvjetlosnom brzinom prema svojoj sudbini i nemamo vremena gubiti vrijeme na nebitno.

Ovim skupom veselih lica pred sjajnim solnim lampama, želim vam prekrasan praznik Svjetlosti!