Sutra ćemo se pronaći, draga moja, MOŽDA..
u šarenoj paradi
koja slijedi tragove kotača
čerge koja je prošla
i cirkusa
koji tek plakate za sobom ostavlja,
one koje prikačene na drvetu
ispiru kiše
da se ne vidi više nikad
tko smo bili
i da li ćemo isti biti više...



Nerazdvojno, jedno
čudaci iz Siama
tek bijaše to moja točka
u areni bez ijednog pljeska..
I klauni dobivaju više pažnje,
iako i oni umorni
od vječitih maski
i lažnih
nacrtanih osmjeha...



Gdje li sam izgubila pravi osjećaj srca
i gdje sam gledala
kada se povedoh za balerinom gipkih koraka
sjajnih očiju?
svaki cirkus krije tugu iza radosti
ranjene ruke od primanja iskidanih moneta nade...
Balerine skrivaju pokidane šavove
na mrežastim čarapama,
i tamne, crne podočnjake
pod teškim puderom sna..

Nikad više
dijete istim očima cirkus gledati neće..
Skinut će sva četiri kotača
sa najljepših ciganskih kola
i ostati na mjestu,
ne čekajući više
ni Boga
ni vraga,
ni tebe...
Ovo nije balada
čak ni pjesma,
tek shvaćeni dio
ljepljive mreže
i zaustavljene leptirice
na putu do zvijezda...