Da je samo htjela,

                rekao je,

                mogao ju je voljeti

                kako je,

                možda, uvijek željela

                i kako nakon njega

                neće nikada željeti.

 

                Da je samo znala,

                šapnuo je,

                dok je čekao;

                vjetre prijatelju

                ljubav se tek jednom rađa

                u bajci staroj

                ptica-vjesnik zaspala,

                a mala strijela

                tek jednom pogađa.

 

                I ne bi bilo kraja

                prije početka,

                i ne bi mirisna trava

                valovito povijala

                u uzaludnom čekanju

                na dva tijela

                da odigraju večnu igru

                traženja, odlazaka i zaborava.

("Tragovi i mijene", Slavomir Cune Miljević)