Noćas opet tisuće detalja u snovima. Sanjam da sam u wc koji je ogroman, unutra je jako puno odijeljenih prostorija, poput labirinta su, ulazim iz jedne u drugu, neke su prazne ali u jednoj jedan muškarac sjedi na wc školjci. Nakon toga sanjam djecu svoje prijateljice (ova koja mi radi terapije) ima dvoje djevojčicu od 5 i dečka od 2i pol godine. Oni se nalaze u židovskom vrtiću (i inače tamo idu). Ja sam isto tamo hrpa djece oko mene čuje se dječji smijeh i buka. Snimaju kao neku reportažu o njima i svemu što oni rade. Čas se snima njihova igra, pa pjevanje, pa smijeh, pa ples i dr čak i povremeno govore drugim jezikom. U zadnjoj fazi snimanja muškarac radi kolač na način na koji ga je radila moja druga prijateljica koja mi jako fali (otišla je živjeti u Australiju prije par mjeseci). U ogromnoj posudi slaže šnite kruha koje služe kao biskvit zatim nasipa malo mlijeka i dodaje malo šećera te to lagano izmješa da se šećer rastopi (kolač inače moja prijateljica radi sa kruhom - ispadne kao jedna vrsta kremšnite). Djeca svoda oko njega vesela su i pomažu mu nakon toga dolazi kuharica i donosi u ogromnom inox loncu žutu tekućinu u kojoj su jaja i još nešto jer se s time taj kolač zalije. Nakon toga kolač je gotov kada kruh upije tu tekućinu i kada se malo stvrdne. U zadnjih par dana intnenzivno sama radim na sebi kristalo-terapiju, čišćenje i disanje, osjećam se jako čudno u meni se neke stvari lome, reagiram drukčije nego što sam navikla. Ne pamtim kada sam imala toliko razbacanih različitih detalja u snovima za koje znam da sam sanjala ali se ne mogu sjetiti niti ih povezati. Osjećam da nešto izlaze na površinu samo je pitanje što i to me pomalo plaši.

Sanitarne prostorije  (wc, kupaonica) u snovima simboliziraju čišćenje i odraz su terapijskog procesa kroz koji prolaziš...djeca u snu predstavljaju dubinu  ili razinu do koje dopireš...hrana simbolizira nametnuta uvjerenja u djetinjstvu...to što se sve događa u židovskom vrtiću, a Židovi imaju za sve propise, a naročito za hranu(sve mora biti košer) te možda vraća u vlastito djetinjstvo...vrijeme je da počneš misliti svojom glavom, da jasno razlučiš naučeno i nametnuto od onog što je tvoje vlastito iskustvo izgradilo...san je refleksija terapijskog procesa...očinsku figuru u svom životu ćeš možda morati sagledati na posve nov način...