Trebalo je biti puno mirnije

i nježnije..

Recimo-

Ovako:

Dozvoliti prirodi da bude nježna, kad treba biti

jer surovost i grubost

nije njeno obilježje..

Ali ona se mijenja

kako se duhovni nivo ljudi spušta

i postaje prepuna bijesa

i nekontroliranih izljeva i jauka..

Kažu da tamna strana  Mjeseca prima sve naše bjesove

i negativne energije, hrani se njima, jer da nije tako,

zemlja bi se odavno rasprsnula od tamnog tereta koji bi joj srce pritiskao..

Ima li nas dovoljno, da zaustavimo kolabiranje naše Majčice Zemlje

i dahom naše ljubavi, darujemo joj tako dragocjen kisik svjetlosni

da kraj ipak ne bude kraj, nego ipak,

novi početak?

Osvrćem se ipak na moju braću i sestre, koji će na trenutak zaboraviti na bezbrižnost, i dječje čavrljanje po ulicama američkih gradova, jer noć vještica će biti pretvorena u noć suza i zebnje..

Svatko se rađa-inkarnira po vlastitoj želji i u zemlji koju odabere..

Pa ipak, pridružujem se onima, koji će u tami beznađa ipak svijetliti drugima..

Nije život stvoren da ga zatvorimo među četiri zida svoga srca.. On je stvoren najviše radi drugih, a tek poslije radi sebe..

 I ne mogu šutjeti i prešutjeti, smijati se, i govoriti kako me se sve to, daleko od mene uopće ne tiče..

Sve me se tiče..

Ja sam sve, i svi su ja.. Naše zajedničko Srce je Srce naše Zemlje.. Kada ona prestane postojati, mislim da će sve prestati postojati..