Ja sam jedna jaakkooo prevrtljiva i hirovita osoba. Jedan dan želim učiti o fizici, drugi o matematici, treći dan želim istraživati svemir...dok četvrti želim pisati, peti suprotstavljat se svemu što se kosi s mojim trenutnim načelima. Pa imam li uopće stav? Vjerojatno da, jer se nekih stvari čvrsto držim, dok su ostale promjenjive ovisno o situaciji.

Znam malo o puno. Da, rečenica je nedovršena. Volim svašta, sve me zanima i želim  znati sve. No nikako se ne mogu odlučiti kojim putem poći. Dakle, znam malo toga o puno raznolikih stvari. Mogu pričati o svemu i razglabati o čemu god...jer me sve zanima. Jedino programere baš ne mogu skužiti, jer i tu znam ponešto, no nije me toliko privuklo da bi išla u samu srž stvari. I medicina je zanimljiva. Obožavam mistiku, matematiku. Jako me privlači i simbologija, a osobito znak pentagram koji se povezuje za zlatnim rezom, ljepotom u broju, do sotonističkih sekti. Volim glazbu. Ona je za mene motivirajući čimbenik. Volim plesati..

Sve me zanima i sve bih mogla na ovoj planeti raditi. I što je najgore, želim sve raditi. No to je fizički nemoguće. Pa i čovjek koji zna sve o svemu, sve zna površno. Kao ja. Želim raditi jednu stvar temeljno, druge površno.

Budući da sam hirovita i prevrtljiva...tražiti nekoga da me nauči nečemu je za tog "učitelja" smrtna presuda biti učitelj meni. 

Postavljam previše pitanja. Neke stvari uzimam zdravo za gotovo, dok drugim stvarima ne dopuštam da budu konačne, nego ih istražujem u beskonačnost. I stalno kopam, tražim...čitam raznolike knjige, informiram se o različitim temama. Idem iz jednih u druge krajnosti. Npr. danas će me zanimat antičke građevine i pokušat ću pronaći puno infromacija o njima. I interesantne su, zaista jesu. No nakon toga slijede forenzičari i kemičari. I njih isto volim. Priroda je super stvar. I volim prirodu. I sve što ima bilo kakve veze s prirodom je ...ZAKON. 

Od samog kretanja planeta do zodijačkih znakova, indijske lađice itd...

No...shvatila sam. Danas sam shvatila. Shvatila sam da težim beskonačnosti od straha praznine. Shvatila sam da ni u čemu ne vidim potpuni smisao. Zaprvo, ljepota je i užitak proučavati prirodu i učiti o njoj...no ako to ne mogu primjeniti, nema smisla. 

I dosta me zadnjih dana prati melankolija. Nema radosti ni u čemu. Nema smisla. Zato se podsvjesno forsiram da tražim, idem dalje...radim bilo što, da pobjegnem od ničega u beskonačnost...i uvijek mislim da ima dovoljan broj n dana da postignem sve što želim, no danas je nekako n-1 dan pa ne radim ništa. I tako je svaki dan