Slikam mislima,
riječi su moj kist,osjećaji boje
proživljavam maštom
što nikad nije bilo moje
Na života platno,
ironijom tkano,
slikam skriveno mi blago
u nemir pokopano
Potezima mekim
Slikam rijeke koje teku,
Morima dalekim,
Tražeć uzvišenu svrhu neku
Slikam nepregledna polja žita,
Dragocjenost suhoh trsa,
Kap što nepce uskovitla,
Do božanskih mliječnih prsa
Slikam bojama od sjete,
Toplinu uz plam kamina,
Nasmijano sretno dijete,
Pola nas u njemu ima
Ali vrijeme prolazi,
Sve tamnije su boje,
Ja još uvijek slikam nešto,
Što nikad neće biti moje
bglavac
edin.kecanovic
