VIJESTI > BIH

 22.07.2012. | PIŠE: Minela PAMUK

OBJEKAT KOJI JE DUGO GODINA ČUVAN U NAJSTROŽOJ TAJNOSTI

Mali grad 280 metara u zemlji (FOTO)

 

Objekat je trebao da primi i smjesti politički vrh tadašnje države u kriznim situacijama, bio je namijenjen za 350 osoba, a u njemu se moglo boraviti šest mjeseci nemajući nikakvog dodira sa vanjskim svijetom

Djelo umjetnika od tri hiljade neonskih sijalica

18
FOTO GALERIJA 18

 

Na desnoj strani rijeke Neretve u gradu Konjicu nalazi se objekat koji je izgrađen u unutrašnjosti brda. Riječ je o objektu koji se nekada zvao ARC (Armijska rezervna komanda). Namjena ARC-a, ili objekta D0, kako je glasilo njegovo tajno ime, bila je da prihvati, smjesti i zaštiti Štab vrhovne komande JNA, uži sastav Predsjedništva i vlade SFRJ, te da im obezbijedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje Jugoslavijom u kriznim situacijama i u slučaju eventualnog nuklearnog napada.

Izgradnja ovog objekta počela je u martu davne 1953. godine i trajala do 1979, punih 26 godina, a njegova gradnja se držala u strogoj tajnosti. Za njega su znala samo četiri generala i ljudi koji su bili na dužnosti, a to su ministar odbrane, načelnik Generalštaba, načelnik sigurnosti i načelnik veza. Ljudi koji su radili na objektu morali su proći posebne procedure da bi mogli raditi na samoj gradnji. Kompletna ova zona bila je zabranjena za snimanje i slikanje. Gradnja objekta koštala je četiri milijarde i 600 miliona američkih dolara, pa samim tim on spada u najveće vojne investicije JNA. Za postojanje objekta šira javnost je saznala tek devedesetih godina. Srpske paravojne snage su početkom 1992. pokušale minirati objekat, ali su im plan osujetili prisutni oficiri JNA. Objekat je kasnije iste godine bombardovan, ali je preživio nedirnut.

Tri dijela objekta

 ARC se sastoji iz tri dijela. Prvi dio čine tri vikendice koje služe za kamuflažu tri postojeća ulaza u objekat, a drugi tuneli koji povezuju vikendice i zaštićeni dio objekta, koji imaju funkciju da amortizuju nuklearni udar. Treći, glavni dio, napravljen u obliku potkovice, nalazi se u unutrašnjosti brda, na dubini i do 280 metara, i može da primi 350 ljudi i izdrži nuklearni udar snage do 25 kilotona. Temperatura vazduha kreće se između 21 i 23 stepena Celzijusa i ne mijenja se nikad, a vlažnost vazduha 50 do 60 procenata, što znači da vladaju idealni uslovi i za život i za rad. Objekat je trebao da primi i smjesti politički vrh tadašnje države u kriznim situacijama, bio je namijenjen za 350 osoba, a u njemu se moglo boraviti šest mjeseci nemajući nikakvog dodira sa vanjskim svijetom. Slobodno se može reći da je to mali grad napravljen da izdrži sve napade.

 Obilazeći objekat, prolazimo kroz 12 blokova od kojih je sklonište sačinjeno i u kojima su raspoređene razne prostorije kao što su sanitetski blok, blok za odmor i spavaone, konferencijske sale, kuhinja, predsjedništvo vlade, centralna klima, komora, cisterne za naftu i agregati, te blok za pitku i tehničku vodu. Poseban dio čini predsjednički blok, odnosno blok 8. Sobe namijenjene najvišem vojnom vrhu iste su veličine i isto su opremljene, a nalaze se oko 200 metara ispod zemlje. Desno od njih nalaze se sobe namijenjene Titu i najvišem državnom vrhu, a tu su i radne prostorije od kojih svaka ima čekaonicu. Titov kabinet povezan je sa njegovom spavaćom sobom hodnikom koji je također u obliku potkovice. Iz Titove sobe može se direktno ući u sobu njegove supruge Jovanke, koja je opremljena toaletnim ogledalom, stolom i stolicama. Iz Jovankinih odaja postoji direktan ulaz u kabinet i spavaću sobu premijera. Ovakav raspored je napravljen da supruga predsjednika i njegov zamjenik ne bi čekali ako je Tito zauzet u svom kabinetu, oni su mogli desno ući u svoje prostorije.

 - U toaletima je autentičan papir iz tog vremena, aparati za brijanje, aluminijska vrata, lijeva strana objekta je u plastici, kao još par nekih stvari koje ni danas nisu zastarjele. Zanimljiva je i činjenica da su, i nakon toliko godina svi telekomunikacioni sistemi, agregati, sistem za napajanje naftom, filteri za prečišćavanje vazduha i drugi sistemi i danas ispravni i besprijekorno čisti. Sva postrojenja i instrumenti koji se nalaze u objektu su marke Simens, "Rade Končar" i Iskra, objašnjava komandir objekta Almir Gakić, koji nas je i proveo ovim kulturnim i sada turističkim centrom.

 Preko šest hiljada sijalica ugrađeno je u ovaj objekat.

Tajna šema

 U jednoj od prostorija smještena su tri agregata koja služe za rezervno napajanje energijom. Ukoliko bi nestalo električne energije, agregat bi bio podešen na automatiku i automatski bi za 18 sekundi preuzeo napajanje. Snaga jednog agregata je 550 kw.

 Još je i savršeno očuvana šema - narodna odbrana, koja je bila državna tajna. Na njoj su iscrtani svi objekti na području bivše Jugoslavije i njihovi tajni nazivi. Tajni naziv ovog objekta je bio Istanbul, Han-Pijesak je bio malina, Bosna je bila u Makedoniji, a Hercegovina u Zagrebu. Svi ovi objekti bili su povezani telefonskim i telegrafskim kanalima po žičanim linijama i po radiorelejnim vezama.

 U jednom trenutku komandir Gakić nas obavještava da smo 170 metara pod zemljom i to nam uopšte ne djeluje strašno, jer znamo da smo sigurni, čak i od nuklearnog napada, pa nastavljamo obilazak. Iznenađuje nas činjenica da su se automatski osigurači struje koristili još tada, te da je kablovska televizija dovedena još prije 40 godina i da je konekcija bila ista kao i danas. 

 Dolazimo do konferencijske sale na desnoj strani potkovice, a na suprotnoj, lijevoj, saznajemo, nalazi se ista takva u kojoj bi se u isto vrijeme mogla održavati dva sastanka. Ovo je ujedno najdublja tačka u objektu, sada smo 280 metara u zemlji...

 - Veliko interesovanje vlada za obilazak objekta ARC. Do sada su ga posjetili svi komandanti NATO-a, svi ambasadori u BiH, ruski predstavnici, nedavno je bio predsjednik Makedonije, a i predsjednik Hrvatske je najavio svoj dolazak. Sve medijske kuće, od CCN-a, BBC-ja, Al-Jazeere prošle su zadnju godinu kroz ovaj objekat. Svaki dan imamo posjetioce. Vremenom neke stvari počinju da otkazuju, ali imamo dosta rezervnih dijelova pa se nekako odupiremo kvarovima i vremenu, dodaje u svom izlaganju Gakić.

 Prošle godine ovdje je održano bijenale savremene umjetnosti, koje je proglašeno kulturnim događajem u Evropi za prošlu godinu. Mnogi umjetnici iz raznih zemalja izložili su svoje radove, a neki od radova se još nalaze u objektu. Jedan od tih radova su i tri hiljade neonskih sijalica, koje su postavljene u prostoriju sa cisternama za naftu, a njima je umjetnik htio da pokaže crveni kišni oblak pun kiše koja pada na naša ramena, a ramena su dvije cisterne za naftu.

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/mali-grad-280-metara-u-zemlji