Najveća tajna u životu s kojom ćete se ikada susresti i ujedno najvažnije pitanje koje si možete postaviti a koje će doslovno iz temelja izmijeniti vaš život na svim razinama je:

"Tko sam ja?"

Ovo jednostavno pitanje zvuči toliko apsurdno na razini ega da većina ljudi proživi cijeli svoj život bez da si ga ikada postavi. Duboko uživljeni u svoje uloge, ne vide smisao ni potrebu za tako nečim. No, u trenutku kada vas ono dodirne na jednoj dubljoj, svjesnoj razini, tada započinje vaše buđenje i najveća avantura u vašem životu, potraga za odgovorom. Međutim, postoji trik. Nitko vam ne može dati odgovor na to pitanje! Niti jedan učitelj, religija, niti jedan sveti spis, filozofija, niti jedno sveto mjesto, niti jedan misterij...Oni vas samo mogu usmjeriti, dati vam naznake i poslužiti vam kao putokazi i okidači za buđenje vaše svijesti. Možete na mentalnoj razini imati općenitu predodžbu o tome što tražite i kamo idete, ali iskustvo onoga što vi jeste ne može vam pružiti nitko izvan vas. Značenja svih velikih svjetskih misterija i okultnih tajni koje vjekovima rasplamsavaju maštu tragača za istinom su, poput komadića slagalice, u većoj ili manjoj mjeri povezana sa vama, sa nekim aspektom onoga što vi uistinu jeste. Mnogi očekuju da će rješenjem jedne od njih doživjeti nekakvo veličanstveno otkrivenje izvan njih samih i samim time riješiti misterij života, no naposlijetku, u srži svih velikih misterija, koliko god se oni pojavno razlikovali, bilo da je riječ o hijeroglifima i mističnim simbolima urezanim u egipatske hramove, drevnim megalitskim spomenicima diljem svijeta izgrađenima po načelima svete geometrije i astronomskih podudarnosti, od Stonehengea, piramida u Egiptu, Meksiku i Yucatanu, veličanstvenih kamenih blokova Machu Picchua, do najnovijih otkrića kvantne fizike, leži jedna te ista poruka: "Upoznaj sebe"! Svi su oni povezani s vama i tiho vam šapću: "Otkrij tko, ili što TI uistinu jesi..." Stoga, možete ih istraživati, biti očarani njihovom mističnošću i osjećajem divljenja koji pobuđuju u vama...ali s vremenom ćete spoznati da vam oni, sami po sebi u konačnosti ne mogu dati odgovor. Ništa u domeni uma vam ne može pružiti odgovor. Um zatvara vašu percepciju i stvara iluziju odvojenosti koja vas sprječava da vidite ono što se krije ispod površine. Ako želite pronaći odgovor, morate krenuti dublje. Morate zaviriti u sebe. Najveći misterij svih misterija je u tome da iskustvo onoga što vi uistinu jeste možete dosegnuti jedino srcem, jer ono otvara vašu svijest i povezuje vas sa svime što jest, sa onim dijelom vašeg bića koje je uvijek tamo, prisutno u bezvremenosti i vječnosti sadašnjeg trenutka, skriveno ispod olujnog nevremena misli, emocija, identifikacija.

Jedino u tišini, stalnim posvješćivanjem, promatranjem i samopromatranjem koje je praćeno iskrenim i dubokim osjećajem zahvalnosti prema životu, postupno ćete sve više i više biti u stanju nazrijeti obrise i čuti šapate svojeg višeg JA, svog božanskog sebstva u obliku bljeskova dubokih i jasnih intuitivnih spoznaja i snažnog intenziteta bezrazložne radosti i ljubavi koja preplavljuje vaše biće a koja izvire iz čistog bivanja. Tada zakoračujete u stanje svijesti u kojem sve prihvaćate onakvim kakvo jest, gdje ste u mogućnosti uvidjeti savršenstvo svega i prestajete prosuđivati nego razvijate sve čvršće i dublje povjerenje u vaše božansko sebstvo, svjesni mnogobrojnih sinkroniciteta koji vas vode do sve dubljih i dubljih spoznaja. Tada sam život i sve u njemu postaje vaš jedini pravi učitelj. Svakim danom se sve više usklađujete sa voljom svog božanskog sebstva i puštate da vas ono vodi i manifestira se u vama i kroz vas. Vaša se kompletna percepcija života mijenja i otvara vas za ljepotu, čudesnost i veličanstvenost koja se krije u pozadini svega, ta grandioznost stvaranja vam otkriva prisustvo veličanstvenoga stvaratelja koje vas ostavlja bez daha i ispunjava neizrecivim osjećajem divljenja i fascinacije. Tada vam se dlanovi ruku sami od sebe sklapaju u gesti zahvalnosti i tu počinje vaša "božanska romansa", intiman i svjestan odnos vas i cjelokupnog života, svega što jest. 

No, to je tek početak našeg puta samospoznaje, vrh ledenoga brijega svijesti, svijesti koja se proteže mnogo dalje i obuhvaća mnogo više od našeg trenutačnog vida postojanja i definicije našeg ograničenog ja. Ono za čim svatko od nas u konačnici traga je doživljaj svjesnog stapanja sa izvorom svega života, sa svjesnom silom i inteligencijom koja je stvorila sve oblike, sve svjetove.

Sve što postoji, u sebi sadrži svijest. Svatko od nas je na onoj osnovnoj razini svjestan sebe. Svatko od nas posjeduje iskru svjesnosti koja je uvijek prisutna, samo što ju većina nas pod utjecajem iluzije uma tumači na razne načine i daje joj razna imena i prezimena, identitete i značenja. Svatko od nas je u suštini jedinstven prozor preko kojeg svijest doživljava i iskušava samu sebe u interakciji sa drugim dijelovima sebe. No istovremeno, mi smo i ono što percipira tu svjesnost. Što smo više svjesni, doživljavamo veći stupanj sebe. Sve u životu su zapravo razine svijesti, a priroda svijesti je da se širi i uključuje u sebe sve više onoga što prepoznaje da jest. Baš zbog te nemogućnosti definiranja izvora svijesti kao nečeg određenog i zasebnog, u Starom se Zavjetu pojavljuje jedna od najmoćnijih izjava o prirodi te svijesti koja kaže: "Ja Jesam Taj Koji Jesam" ili još točnije "Ja Jesam". To je opis koji izvire iz čiste svjesnosti bitka i ne može se definirati riječima ili pojmiti mentalnim konceptima kao što su Bog ili Duh, jer one u konačnosti ništa ne objašnjavaju. Suština te svijesti se može jedino osjetiti srcem i iskusiti izravno kroz bivanje, gdje ju se u konačnici prepoznaje kao Ljubav koja udahnjuje smisao cjelokupnoj kreaciji, onaj komadić slagalice koji nedostaje i koji sve druge raštrkane komadiće povezuje u jednu cjelovitu sliku, sliku koja u pozadini otkriva jedinstvo i povezanost svega stvorenoga... Vaš um vam može pomoći utoliko da, primjerice, na mentalnoj razini postanete svjesni da niste ego nego duša, ali to u praktičnom smislu za vaš život i vaše postojanje ne mora značiti ama baš ništa dok ne doživite stvarno iskustvo toga, dok ne spoznate i ne osjetite stvarnost toga u vašem srcu... Tada se sve mijenja.

Način na koji doživljavate sebe, način na koji se odnosite prema drugim ljudima, kako govorite, kako reagirate...

Tada počinjete pristupati multidimenzionalnosti svojeg pravog identiteta, počinjete nazirati razmjere i obrise onoga što vaša osobnost uistinu podrazumijeva.
Postajete svjesni da ste vi kao trenutačna manifestacija svijesti u fizičkoj realnosti u suštini dio jednog mnogo šireg bića, šire svjesnosti, vašeg "Višeg Ja" koje u pozadini, zajedno s vama doživljava sva iskustva. U trenucima smirenosti svog uma to osjećate kao dubinsku prisutnost koja gleda kroz vaše oči i diše kroz vaš dah, no koja istovremeno postoji i aktivno sudjeluje u mnogobrojnim drugim stvarnostima koje mi, zbog usredotočenosti na ovu stvarnost, pod normalnim okolnostima nismo u stanju percipirati. Trenutak u kojem se dogodi to uzajamno svjesno prepoznavanje vas i vašeg višeg Ja, gdje ono doživljava sebe svjesno u vama, a vi istovremeno prepoznajete u njemu svoj istinski identitet je trenutak duboke intenzivne radosti i ekstaze koja vas ostavlja opijene Ljubavlju, zbog čega imate prirodnu potrebu podijeliti ju s drugima, grliti svakoga kao svog brata i prihvaćati sve bezuvjetno. U nedostatku boljeg opisa, osjećate se kao da ste uzeli pet tabletica ectasyja ili popušili deset jointa, samo što niste, nego je to prirodni izraz vašeg bića jednom kada odbacite svoju poistovjećenost s umom.

Prebivajući u sadašnjem trenutku, počinjete se otvarati prema razumijevanju da se zapravo sve događa istovremeno. Uviđate iluzornu prirodu vremena. Ne možete to možda pojmiti na mentalnoj razini, no dok ste uronjeni u to polje bezvremenosti, osjećate da se prošlost i budućnost sve nalaze tu negdje, jedna pored druge, gotovo ih možete okusiti kako plutaju zajedno u okviru jednog šireg ovdje i sada. Možda još nemate puni svjesni doživljaj toga, no dopuštajući da se taj spoznajni osjećaj, ta intuicija ugnijezdi u vama, počinjete u svojoj svijesti omekšavati krutu percepciju linearnosti i logike koja je od samih početaka toliko duboko urezana u naš um i koja nas drži zaključanima u vrlo uskom spektru doživljavanja života...

U pokušaju dočaravanja tog stanja svijesti u kojem se otvaraju novi horizonti spoznaje, prilažem odlomak iz knjige Paramahanse Yoganande u kojem slikovito govori o percepciji probuđenog ljudskog bića:

"Čovjek kozmičke svijesti se nikada ne osjeća ograničen svojim tijelom ili mozgom. Umjesto toga, svojom istinskom intuitivnom snagom osjeća bujajuće Blaženstvo koje pleše u svakoj čestici njegovog malog tijela i u svom velikom Kozmičkom tijelu svemira, u njegovoj apsolutnoj prirodi kao jednog sa Vječnim Duhom koji leži iza manifestiranih oblika. Čovjek u čije je čiste ruke cjelovito predano njegovo tjelesno kraljevstvo, više nije obično ljudsko biće sa ograničenom sviješću ega. U stvarnosti, on je duša, individualizirano, uvijek postojeće, uvijek svjesno, uvijek svježe Blaženstvo, čisti odraz Duha, obdaren kozmičkom sviješću. Oslobođen zatrovanosti iluzijom i iluzornim smrtnim ograničenjima, nadčovjek je svjestan svog zemaljskog imena i posjeda, ali oni ga nikada ne posjeduju i ne ograničavaju. Živeći u svijetu, on nije od svijeta. On je svjestan gladi, žeđi i ostalih tjelesnih stanja, ali njegova unutarnja svijest se poistovjećuje, ne sa tijelom, nego sa Duhom. Napredni jogi može posjedovati mnoge stvari, ali nikada neće očajavati ili žaliti ukoliko su mu sve one oduzete. Ako je pak u materijalnom smislu siromašan, on zna da je, u Duhu, bogat daleko iznad svih snova gramzljivosti. Nadčovjek ne doživljava tijelo kao meso nego kao svežanj zgusnutih elektrona i životne sile koja je spremna da se materijalizira ili dematerijalizira ovisno o njegovoj volji. On vidi filmsku projekciju svemira kako se kreće naprijed-natrag na platnu njegove svijesti: on zna u tom smislu da su vrijeme i prostor dimenzionalni oblici misli koji prikazuju kozmičke filmove, snove koji su neprestano svježi; beskonačno raznoliki i koji djeluju stvarni na dodir, stvarni na okus, stvarni na miris, stvarni na sluh i stvarni na pogled. Bivajući jedno s Bogom, on sniva, unutar svoje kozmičke svijesti, sve božanske snove kozmičkog stvaranja. Njegovo tijelo je svemir, a sve stvari koje se u njemu događaju su njegovi osjeti. Onaj koji je postao jedno sa sveprisutnim, sveznajućim i svemogućim Bogom svjestan je kruženja planeta udaljenog trilijunima svjetlosnih godina, dok u istom trenutku opaža let obližnjeg vrapčića. On je svjestan da unutar njega postoje i njegovo vlastito tijelo kao i tijela svih drguih živih bića. U tom stanju, nadčovjek prepoznaje da su treperavi atomi kozmičke energije njegove oči kojima proviruje u svaku poru svemira i u Beskonačnost. U cjelokupnoj kreaciji uživa u mirisu Blaženstva i udiše slatkoću astralnih atomskih pupoljaka koji cvjetaju u kozmičkom vrtu. On kuša nektar tekuće kozmičke energije i polako guta med opipljive radosti koja je prisutna u košnici elektronskog prostora. Više ga ne zavode čari materijalne hrane, nego živi od vlastite božanske energije. On osjeća da njegov glas vibrira, ne u ljudskom tijelu, nego u grlu svih vibracija i u njegovom tijelu sveukupne zgusnute materije. On sluša glas kreativnog kozmičkog Auma, združenog sa pjesmom Duha koja izlazi iz flaute atoma i kroz blistave valove kreacije; i to je sve što želi čuti. Osjeća kako krv njegove percepcije kola u venama tijela svekolike kreacije. Pobijedivši dodirne osjete i materijalne želje tijela, božanski čovjek doživljava osjete cjelokupne materije kao izraze božanske kozmičke energije koja se igra na njegovom kozmičkom tijelu, u stanju blaženstva koje se ne može mjeriti niti s jednim fizičkim zadovoljstvom dodira. Osjeća glatko protjecanje rijeke preko grudiju zemlje. Osjeća dom svog Bića u oceanu prostora. Spoznaje mekoću latica u cvatu i nježnost ljubavi u svim srcima, živost mladosti u svim tijelima. Njegova vlastita mladost kao bezvremenske duše je vječna. Nadčovjek prepoznaje rođenje i smrt tek kao promjene koje plešu na Moru Života - jednako kao što se valovi oceana dižu, povlače pa ponovo dižu. Svjestan je ukupne prošlosti i budućnosti ali živi u vječnom sada. Za njega, vječna zagonetka postojanja rješena je u jednoj jedinstvenoj spoznaji: 'Iz Radosti smo nastali. U Radosti živimo, krećemo se i imamo svoj bitak. I sa tom izvornom Radošću se ponovo stapamo.'

To je samospoznaja, čovjekovo prirodno stanje kao duše, čistog odraza Duha. Snovi inkarnacija odigravaju se na iluzornom ekranu individualnosti; ali u stvarnosti, niti jednog trenutka čovjek nije odvojen od Boga. Mi smo njegova misao; On je naše Biće. Iz njega smo potekli. U njemu živimo kao izrazi Njegove mudrosti, ljubavi, radosti, i u Njemu se naš ego mora ponovo rastopiti, u  beskonačno budnoj prisutnosti vječnog Blaženstva."

- Paramahansa Yogananda, prijevod i komentari na Bhagavad Gitu