Obilazak raja je stvaran.Gdje je raj? Gdje drugdje nego u šumi.

Pošto je jutro osvanulo lijepo odlučila sam prošetati šumom. Put me vodio podno Medvedgrada. Ne cestom, već šumskim stazama,meni znanim.Ušavši u šumu zatvorila sam oči, duboko udahnula. Miris šume obuzeo mi je sva čula. Polako sam prolazila kraj drveča koje me u tišini  pozdravljalo. Lišče na granama razdragano je izvodilo svoj jutarnji ples, a pjev ptica orio je nadaleko.Sve to nije narušavalo mir koji se osječao, već je davao sklad  šumskom jutru.

Došla sam do starog hrasta. Taj starac svašta bi mogao ispričati. Djalatnici šumarije stavili su natpis kraj njega.Star je 300 godina, a promjer mu je 5,5 metara.  Opuštena, mirna, naslonila sam se na hrast. Svoj mir podjelila sam sa njim. Vjerujem da je i on meni podario dio svog dugovječnog šumskog mira. Put me vodio dalje kroz nisku travu i šumsko cviječe do mjesta gdje me čekao doručak.

Miris slasnih šumskih jagode širio se uokolo. Pošto sam doručkovala zahvalila sam i krenula dalje. Korak po korak, neopterečena vremenom,bez žurbe stigla sam podno Medvedgrada.  Nije mi bio plan ići gore pa sam polako krenula natrag uživajući u miru i skladu prirode. Izlaskom iz šume omamio me miris lipe. Okrenula sam se prema šumi i osjetila žaljenje što ju napuštam. Tiho šapnem:Vidimo se uskoro. Polako sam krenula prema kući.

Provela sam jutro u šumskom raju,bila počašćena doručkom, napunila baterije i sad mogu  lakše dalje.