Dakle, Athumanunhu je sada kristalno jasno i razumljivo zašto je zaglavio negdje između Valhale i Folkvangra, a prisjetio se i da ga je, nakon strašnog konjaničkog kariera i žestoke arkebuzade, valkira Brunhilda (Brigita – ponekad je Athumanunh ovako naziva) povela za ruku, a predivna božica Freya kraljica valkira držala se malo po strani.

Hajdemo prvo objasniti razliku između Valhale i Folkvangra. Dakle, u Valhalu odlazi polovica ratnika palih na bojnom polju, a u Folkvangr odlazi druga polovica. Temeljna je razlika što u Valhalu većinom odlaze ratnici napadači (ofenzivni – po Athumanunhu) i tamo se pripremaju za Ragnarok pod okriljem Odina.

U Folkvangr pak odlaze ratnici branitelji (defenzivni – po Athumanunhu) i tamo se pripremaju za Ragnarok pod okriljem kraljice valkire bajne božice Freye. Tako, a sada Athumanunh može malo i nešto napisati o bajnoj božici Freyi.

Božica Freya pripada starijem naraštaju skandinavskih božanstava, rasi Vanir božanstava, te je kao takva kćer boga mora i brodova Njorda (Niord – po Athumanunhu) i božice Zime i lova predivne bjelokose i dugokose Skadi, kćeri giganta (diva) Thiaza. Božica Freya je sestra blizanka boga Frey (a), boga mira i prosperiteta.

Eh, sada je Athumanunh malo u svojoj poznatoj 'trilemi', jer se u skandinavskom stablu rodoslovlja mitoloških božanstava kao pratiteljica, odnosno supružnica, boga Njorda pojavljuje božica Nerthus, božica plodnosti, pa se ponekad u starim zapisima Frey i Freya spominju i kao njezina djeca.

Međutim, Athumanunh zna da je bog mora Njord vrlo prevrtljiv i nepopravljivi 'ženskar', a Skadi je bila s njim po Odinovom dopuštenju kao nekakva vrsta odštete što su Aestir bogovi ubili diva Thiaza, oca Skadi, kada je on pokušao ukrasti tajnu magične božanske medovine.

Da bi nekako udobrovoljio Skadi, Odin je od očiju Thiaza načinio Zvijezde na Noćnom Nebu. Uf, mislio sam da ću lakše objasniti podrijetlo bajne božice Freye, a izgleda da svakom rečenicom zapravo sve više odvlačim u zamršene veze Vanir i Aesir božanstava, te divova Skandinavije. Zato je bolje da se vratim Freyi.

Božica Freya bila je jednostavno neodoljiva, savršenog tijela kojem nije mogao odoljeti niti jedan muškarac, ma bio on bog ili div. Freya u svom obličju bajne božice objedinjuje ljepotu, ljubav, magiju, ali i ratničku hrabrost. No, njezin supružnik bog Od, bog ljetnog Sunca, bio je nezasitan u svemu, pa je uspio varati bajnu božicu, a ova je silno patila poradi toga.

Od i Freya imali su dvije kćeri, u ljepoti potpuno nalik na božicu majku, ali pogubnu i fatalnu potrebu za 'još više i još ljepše' naslijedile su od oca. Imena kćeri bila su Hnoss i Gersimi (Biser i Blago – po Athumanunhu). Kada je Od napustio Freyu ona ga je tražila Svijetom stalno plačući, a kad bi njezine suze pale na zemlju odmah bi se pretvorile u zlatno grumenje. Kad bi pak pale u more pretvorile bi se u jantar (odnosno biserje – po Athumanunhu). Kad je Freya napokon pronašla Odura, on se još više zaljubio u nju, ali je bio svjestan svoje prevrtljive naravi i nevjere, pa je zamolio za pomoć samoga Njorda, oca Freye.

Njord ga je začarao i Od je pola godine bio normalan i vjeran, a pola se godine nalazio u moru gdje se pretvarao u najružnije morske nemani. Tako je pola godine, kada je Od s Freyom – ljeto, a drugu polovicu godine, kada je Od u morskim dubinama – zima.

Na kraju, velika je pogreška poistovjetiti Oda (Odra, Odura – po Athumanunhu) sa Odinom, to su dva različita božanstva, a do rane grješke došlo je nesmotrenošću i nerazumijevanjem drevnih natpisa – jer Od je Odr, a Odin je Wodan, ali primitivna praiskonska plemena Vikinga jednostavno su ponekad za Odina izgovarala Od (Wod) i tu su pomiješali drevne zapise ...