PROČITANO

1543

PUTA

OD 14.01.2018.

FIZIČKI DOKAZ PAMĆENJA VODE

Ako pomislimo da smo bili voda prije nego što smo postali ljudska bića, približit ćemo se odgovoru na temeljno pitanje: što je ljudsko biće.

Razumijemo li vodu, bolje ćemo razumjeti i ljudsko tijelo; možda ćemo čak razotkriti misterij svojega rođenja i postojanja.

Što je, dakle, voda? Možda ćete najprije reći da je ona životna sila. Izgubimo li 50 posto vode iz tijela, više se ne možemo održati na životu. Voda koju prenose krv i tjelesne tekućine sredstvo je kojim se našim tijelom prenose hranjive tvari. Protok vode omogućuje nam aktivan život. Voda energiju prenosi čitavim tijelom.

Prijenos energije sličan je teretnom vozilu koje se kreće tijelom. Ako su tjelesni kanali zakrčeni i prljavi, ukaljat će se i teret u vozilu. Zato je od presudne važnosti da voda uvijek bude čista.

Medicinska znanost sve više uviđa da je voda prijenosnik energije pa se njome koristi i u liječenju bolesti. Homeopatija je jedno od područja u kojima je shvaćena vrijednost vode.

Homeopatiju je osmislio Samuel Hahnemann (1791-1843.) u prvoj polovici 19. stoljeća u Njemačkoj, ali korijeni joj sežu do oca medicine, Hipokrata (oko 460-370. godine prije nove ere), koji je zapisao mnoge pripravke slične homeopatskima. Ti nas pioniri medicine uče da »slično liječimo sličnim, da se protiv otrova borimo otrovom«.

Primjerice, kod trovanja olovom, simptomi se mogu ublažiti vodom u kojoj se nalaze iznimno male količine olova - u količini od jednoga dijela na 10 na 12-tu (milijarda milijuna) do jednog dijela na 10 na 40-tu!

U tom slučaju u vodi praktički više nema olova, ali su se zadržale njegove karakteristike i one predstavljaju lijek protiv trovanja olovom.

Homeopatija tvrdi da je pripravak tim učinkovitiji što je otopina slabija. Logički je zaključak da bi postotak olova u otopini trebao biti viši, što je otrov u tijelu gušći.

Ta se ideja može izraziti i ovako: umjesto da se simptoma oslobađamo učinkom tvari, koristimo se informacijom prenesenom na vodu, kojom se uklanjaju informacije o simptomima otrovanja olovom.

Voda znači posjeduje sposobnost kopiranja i pamćenja informacija. Mogli bismo reći da voda oceana pamti stvorenja koja žive u oceanu. Ledenjaci bi mogli sadržavati milijune godina povijesti naše planete.

Voda kruži planetom, teče kroz naša tijela i širi se čitavim svijetom. Kad bismo bili u stanju pročitati informacije sadržane u pamćenju vode, čitali bismo pripovijest epskih razmjera.

Razumijevanje vode donosi nam razumijevanje svemira, prirodnih čudesa i samoga života.

Godinama sam proučavao vodu. Spoznaja da voda posjeduje sposobnost prihvaćanja informacija promijenila mi je život. Nakon što sam to otkriće objavio u Americi, vratio sam se u Japan i otada se koristim funkcijom prihvaćanja informacija kako bih pomogao ljudima da ozdrave.

Međutim, liječnici u početku nisu htjeli ni razmišljati o mogućnosti da sama voda posjeduje sposobnost iscjeljivanja. Posve sam uvjeren da je voda u stanju zapamtiti i prenijeti informaciju, ali su pripadnici medicinskog zvanja posve odbacili tu tvrdnju.

Godine 1988. francuski je znanstvenik Jacques Benveniste napravio eksperiment kojim je ispitao temeljna načela homeopatije. Rastopio je lijek u vodi tako da se klinličkim sredstvima više nije mogla otkriti prisutnost lijeka, a onda je otkrio da ta otopina na pacijente ima isti učinak kao i nerazrijeđeni lijek.

Rezultati ispitivanja objavljeni su u britanskom znanstvenom časopisu Nature tek godinu dana nakon što ih je poslao, s primjedbom da su sumnjivi i da ne postoji fizički dokaz. Ta je hipoteza zaboravljena.

Kad god se pojavi znanstvenik s istraživanjem i eksperimentom koji unosi nemir u znanstvenu zajednicu, reakcija je glavnom ista. Dugo sam se pitao je li moguće pronaći fizički dokaz da voda posjeduje sposobnoti pmćenja informacija – dokaz koji bi se mogao vidjeti golim okom.

-/-

(Op. prenositeljice teksta – i tako je Masaru Emoto pronašao način da snimi vodene kristale!)

Dalje slike govore: