LIVETS BOG (KNJIGA ŽIVOTA) JE KNJIGA LJUBAVI
Martinus
Kada je Martinus izdao prvi dio knjige Livets bog (Knjiga života) 1932 bile su mu upućene kritike. Neki su mislili da se „kozmička svijest“, za koju je on izjavio da ju ima, sigurno može postići u jednom životu, sve dok je čovjek dovoljno uporan u opiranju vlastitim željama. Drugi su mislili da se ona može postići ukoliko se isključi utjecaj religije. A postojala je još jedna grupa koja je pretpostavljala da je to samo pitanje života u sadašnjosti.
U ovom odlomku iz duljeg članka Martinus odgovara na ove kritike. S obzirom da knjiga Livets bog – sa svojim visokim i sigurno ne uobičajenim sadržajem, svojim zahtjevnim analizama i svojim sveobuhvatnim tumačenjem skrivenih, temeljnih problema života – za mnoge ljude neće biti lako razumljiva knjiga, već ona koja, da bi se u potpunosti mogla razumjeti, zahtijeva od čitatelja tako ogroman napor koncentracije da to ponekad može izgledati poput penjanja na okomitu stijenu, sasvim je prirodno da se može postaviti pitanje : da li je uistinu neophodno proučavati ovu knjigu ?
Ovo pitanje postaje tim važnijim zahvaljujući činjenici da određena religiozna škola razmišljanja izgleda da tumači put ka oslobođenju kao odbacivanje svih želja, religija, knjiga, sekti, proroka, pa čak i spasitelja svijeta. Prema tom tumačenju ovi su realiteti vodili na krivi put, a time su bili potpuno štetni za ljudska bića. Nadalje, iz tog tumačenja proizlazi da „oslobođenje“, što zapravo podrazumijeva „veliko rođenje“, a što je zapravo istovjetno sposobnosti pojedinca da opaža pomoću „Svetog duha“, mogu postići svi današnji ljudi samo snagom svoje volje.
Moram priznati da je to tumačenje, gledano iz određene perspektive opravdano, jer problemi u životu, kada se gledaju iz te perspektive, doista izgledaju tako, ali istovremeno moram pojasniti da ova perspektiva nije apsolutno najviša, i u skladu sa time ne nalazi se u samom središtu života. To ne predstavlja ono što ja u knjizi Livets bog nazivam „perspektiva samog Oca“, iz koje se plan svijeta ili apsolutni smisao života može nepogrešivo sagledati u punoj mjeri.
S obzirom da se s nižeg vidikovca ne može sagledati viša točka, pravi pregled nekog područja može se dobiti samo sa najviše točke. A isti princip vrijedi, iako u drugoj dimenziji, na duhovnom području. Ako, gledano iz određene perspektive, izgleda kao prednost osloboditi se svih želja, to je samo izraz činjenice da je to gledište toliko nisko da čovjek ne može vidjeti pravu analizu želja, koje, gledano iz više perspektive, predstavljaju apsolutno jedinu osnovu za stvaranje strasti za životom.
Potiskivanje želja je jednako potiskivanju strasti za životom. Potpuni prestanak želja može samo voditi u potpunu ravnodušnost. Istina je da ta je ravnodušnost „oslobođenje“, ali to „oslobođenje“ je istovjetno odgovarajućoj potpunoj ravnoteži. Ali, s obzirom da je ta ravnoteža istovjetna apsolutnom mirovanju, koje je zapravo istovjetno beživotnosti, ovo „oslobođenje“ je stoga istovjetno – smrti.
S obzirom da smrt odgovara stanju potpune bespomoćnosti Jastva, voditi čovječanstvo prema takvom „oslobođenju“ značilo bi kršenje zakona prirode i kao takvo može samo predstavljati izraz primitivnog ili krajnje niskog gledišta.
Prema tome, s obzirom da su želje zapravo same niti koje povezuju Jastvo sa životom, ljude ne bi trebalo udaljavati od njihovih želja. No, s obzirom da se želje mogu podijeliti u dvije kategorije, naime one koje su prirodne za stupanj razvoja pojedinca i one koje su neprirodne za taj stupanj, neprirodne stvaraju loše zdravlje, a prirodne stvaraju dobro zdravlje, vođenje pojedinca prema onim željama koje su za njega prirodne na kraju će dovesti do potpunog zdravlja uma i tijela, što je istovjetno uzvišenom postojanju. Samo takav oblik postojanja može biti istovjetan apsolutnom oslobođenju. Ali to oslobođenje nije bez želja, jer apsolutno jedini način na koji se ono može održati jest kroz zadovoljenje želje da se može voljeti svojeg bližnjeg kao samoga sebe, a to zadovoljenje predstavlja ostvarenje najviše zapovijedi u postojanju : ljubavi, koja predstavlja „ostvarenje svih zakona“.
Što se tiče izjave čija je namjera udaljiti ljude od religija, knjiga, sekti, proroka i spasitelja svijeta i koja istovremeno opisuje te realitete kao krivotvorine, to samo može biti rezultat primitivnog ili nižeg gledišta. Razlog je taj što, gledano iz Očeve vlastite perspektive, ovi realiteti predstavljaju neophodne, uzdižuće veze u evoluciji i neprestanom vođenju ljudskih bića. Gledano iz te perspektive baš svaki od tih realiteta može se vidjeti kao temeljni faktor u manifestaciji „Božjeg glasa“ ili osvjetljavanja vječnih činjenica obučeno u interpretaciju koja odgovara stupnju razvoja ili razumijevanju ljudi kojima je to bilo dano.
S obzirom da je ova interpretacija istovjetna određenom fizičkom nizu riječi, to jest stvorenom fizičkom tijelu, sasvim je prirodno da ona, poput svih ostalih fizičkih tijela, s vremenom postane zastarjela ili se pretvori u dogmu, jer se pojedinac nastavlja razvijati, stjecati iskustva i počinje razumjeti više vječne činjenice i shvaćati dublje detalje Božjeg plana svijeta.
Činjenica da su ovi realiteti postali zastarjeli sigurno ne znači da su oni bili lažni ili da nisu imali svrhu – sasvim suprotno.
Religije, sekte, „sveti spisi“, svećenici, proroci i spasitelji svijeta svi predstavljaju manifestaciju principa božanskog Oca, to jest Božje brige za još uvijek djetinje čovječanstvo, čovječanstva koje je još uvijek neuko i nespretno. Oni predstavljaju „invalidska kolica“ koja podržavaju čovječanstvo sve dok ono nije samo sposobno „stajati“ ili „hodati“, što znači sve dok nije sposobno koristiti svoja vlastita osjetila za doživljavanje i opažanje najviših problema života. To što ono sada pokušava hodati bez tih „invalidskih kolica“ samo je izraz činjenice da je odraslo, ali to sigurno nije izraz činjenice da „invalidska kolica“ nisu imala svoju svrhu.
Ali s obzirom da još uvijek nije slučaj da zemaljsko čovječanstvo ima „kozmičku svijest“ ili da je prožeto „Svetim duhom“, a u skladu sa time ono još uvijek nema uvid u najviše analize života, bilo bi opasno odbaciti svoj duhovni oslonac ili ta „invalidska kolica“, jer bi u tom slučaju ono neizbježno palo na zemlju. Očekivati da taj „pad“ neće dovesti do određenog stupnja „invalidnosti“ jednako je gradnji kula u zraku.
Reći ljudima da slobodno mogu napustiti religije, sekte, duhovne knjige i vodiče i da te realitete mogu smatrati nepotrebnima, vrlo je velika i opasna iluzija. Takav pogled na stvari nije „oslobođenje“ već lanac koji veže čovječanstvo za propast i sakaćenje, za tamu i patnju.
Gledištu da svi današnji ljudi mogu postići istinsko oslobođenje ili „veliko rođenje“ u potpunosti nedostaje bilo kakav dublji uvid u stvarne činjenice. To je najviša suprotnost svakoj logici.
Međutim, opće prihvaćena činjenica je da se ljudi po pitanju svojeg morala i talenata ne nalaze na istom stupnju.
To što ljudi nemaju istu razinu intelekta može se zahvaliti činjenici da oni nemaju istu količinu iskustava, a stoga se i njihova sposobnost razumijevanja nije razvila u istoj mjeri. Ali ako ljudi nemaju istu sposobnost razumijevanja ili stečena iskustva, tada svi oni danas ne mogu razumjeti ili imati kontrolu nad iskustvima, analizama i moralnim stupnjem na kojem se zasniva pravo oslobođenje, veliko rođenje ili kozmička svijest.
Tvrdnja da svi ljudi mogu istoga dana postići apsolutno oslobođenje može samo doći od bića koje se još nije popelo do visina sa kojih se može doživjeti potpuni pregled zakona života ili Božjeg plana svijeta, što znači da ono samo još nije osobno doživjelo pravo, veliko oslobođenje. To što se takvo biće nalazi u stanju u kojem ne treba vjerovati u buduće živote ili ne osjeća bilo kakvu želju za znanjem o najvišim analizama života, već je sasvim zadovoljno da u potpunosti živi u sadašnjosti, nije nikakvo oslobođenje već prije parafraza viđenja blaženstva primitivnog stupnja svijesti koji ima kao svoj cilj takav isprazan život da stoji obučen u bijelu odjeću i maše palminom granom oko onoga što se smatra da je Bog koji sjedi na zlatnom prijestolju.
Takav se oblik blaženstva smatra božanstvenim od strane stupnja svijesti koji se još nije u nekoj naročitoj mjeri uspio uzdignuti ka ljepšem ili višem obliku postojanja, već se opaža kao zastario i bez inspiracije od strane onih bića koja su primila božansku snagu inteligencije i intuicije, a time, kroz oči „Svetog duha“, postala sposobna opažati oblik blaženstva koje prepoznaje sva kretanja i vibracije kao Božju manifestaciju i kroz koje postaje jasno da se život može doživjeti samo ako je istovjetan sa pretvaranjem neznanja u znanje.
S obzirom da se knjiga Livets bog zasniva upravo na tom principu, ona je stoga u potpunom skladu sa životom ili samim postojanjem. Da li netko želi uložiti neophodan napor da bi istinski proučavao ovu knjigu, ovisit će stoga o tome kojem od ova dva oblika blaženstva netko teži.
Ako netko teži ka ispraznom obliku blaženstva koji predstavlja život u sadašnjosti bez želje za znanjem o pravim analizama živog bića ili njegovim budućim životima, i tako dalje, tada njemu, naravno, ova knjiga nije potrebna. Tada on može savršeno mirno nastaviti živjeti u zamišljenom stanju oslobođenja.
No, ako netko uistinu želi stupiti u kontakt sa najvišim živim bićem, sa samim Bogom, to se samo može dogoditi stupanjem u odgovarajući kontakt sa samim životom, jer to je Božji vlastiti osobni glas ili govor. Biti jedno sa tim govorom istovjetno je tome da se bude praktično i teoretski upoznat sa njegovim analizama. No, taj proces upoznavanja je istovjetan „putu, istini i životu“, što je istovjetno tome da se bude „jedno sa Ocem“ ili Bogom. Samo takvo postojanje predstavlja apsolutno oslobođenje. Međutim, takvo uzvišeno postojanje ne može se postići kroz njegovanje „ravnodušnosti“ ili nedostatka interesa u svakodnevnom životu, već isključivo kroz razvoj i zadovoljavanje želje da se manifestira ljubav. A u tom pogledu knjiga Livets bog može biti od ogromne vrijednosti, jer ćemo sada vidjeti kroz sadržaj te knjige da ona nije ništa manje nego - knjiga ljubavi.
Odlomak iz Martinusovog članka „Pojašnjenje uvoda u Livets bog“.
Originalni naslov i izdanje : „Fortolkning af Livets Bog : Fortalen“.
Dansko izdanje Kozmosa 2011/6
Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown, 2011
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (08.01.2012.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
