Čudni su ljudi.. Što god im se ponudi, ako to odgovara njihovoj predodžbi i udobnosti-komociji, objeručke prihvaćaju..

I stalno i uporno plivaju niz struju..

Život uređuju po shemi ružičastoj: ako se govori o smrti, bježe od tebe kao da si njena rodica, pa dolaziš po danak..

Ako govoriš o umiranju, okreću glavu i proglašavaju te lunatikom..

Ma, život je za uživanje, kakvo umiranje..

Kada počneš opisivati starost i nemoć, i sve što uz tu nemoć dolazi, izjave da o tome ne žele slušati, jer njihov želudac nije spreman sve to provariti..

Kada dublje uđeš u analize seksualnog života, proglase te bludnicom, jer, kako sa jednim čovjekom možeš toliko znati o tome?

Kada govoriš o krizi mentaliteta i padu duhovnosti, proglase te heretikom jer sve što je ponuđeno, duda je varalica, koja te zavara i tjera da šutiš, dok ne skontaš da si prevaren ...

Hedonizam=pragmatizam..

Svi bježe od blata, kao da ono kao takvo ne postoji, i svi bi da mogu sad i trenutno koračati stazom posutom laticama ruža, da nježna stopala ne osjete tvrdoću kamenja i trnje ispod njih..

Ali kada govoriš onako kako se očekuje, tada dolazi grljenje i aplauz..

E, pa,  ako je to cijena prihvaćanja, ja prihvaćam stajanje po strani..

A tko je toliko savršen i potpun, da može mirne duše reći da je svetac do kraja?

I tko to uporno baca kamenčiće, dok Isus piše po zemlji svoj nauk o bezuvjetnoj ljubavi?

Ako je i simbol, ja prihvaćam taj vid simbola.. Duh ljubavi nikad ne odbacujem.

Odbacujem ljudske forme i ulagivanja..

Kada Njega pogodi kamenčić, kao da je i mene pogodio..

Lijepo je rekao: ptice imaju svoja gnijezda, lisice svoje jazbine, a sin čovječji neće imati rame da se nasloni na njega..

Mnogi prolaze njegov put..

Ljudi na zemlji je sve više, a ramena za oslonac sve manje..

Ako je to cijena koja se plaća za vjeru u Ljubav, neka bude..

Život tek ima smisao ako je odživljen na taj način.