Moja sudbina počela se otvarati samim mojim rođenjem,mojim dolaskom u obitelj koja mi je bila data.Nije to bila neka  dobra sudbina.Trebalo je preživjeti djetinjstvo,u kojem sam pokupila sve negativno što se moglo .Naučila sam da je život borba,da pobjeđuju jači,da se moram skrivati i bježati od njih,da im se u niti u kojem slučaju ne smijem suprotstavljati,jer će nastati prava  katastrofa za mene.

Strah od nestajanja i strah od smrti dobila sam u nasljedstvo.

Konfuzija,kaos i silna zbrka u glavi,osjećaji  zamjeranja,ogorčenosti i ljutnje,također  su moje nasljedstvo.

Kao i viđenje isključivo savršenih i pametnih ljudi oko mene,koji samo čekaju da me potcjene,pokažu mi i dokažu da nisam vrijedna, da sam pogreška i da sam vječni krivac za sve što se njima loše događa.

S druge strane, ti isti ljudi zaokupljeni sami sobom nemaju vremena,ni volje niti ljubavi za mene,moje želje  i potrebe.Ne vide me,ne čuju.Samo su oni bitni,važni,samo oni vrijede,a  drugi su tu da im se dive .

Rođena i odrasla u takvom svijetu,mogla sam i ja postati takva kao oni. I bila sam,vjerujem da sam postajala takva,ali unutarnji konflikti između tih različitih osoba u meni,dovodili su me do stalnog razdora i rascjepa,a kroz procjepe kuljao je strah,silan strah za život i strah od smrti.

Moja sudbina bila je trasirana.Kaos,strahovi,konflikti,osjećaj izgubljenosti,bespomoćnosti,  stvarali su je.

Sve to trebalo me je,vjerujem, dovesti čak i do ludnice.Pa ,ne bih bila jedina,ništa čudno,koliki su tamo završili.Što im se događalo,kakvo su imali djetinjstvo?Sada kad su dospjeli tamo više nikad neće moći progovoriti i dati nam naslutiti što se s njima zbivalo.

Ili mogla sam postati alkoholičaraka i umrijeti u nekoj grabi.

Zacrtana sudbina,koja mi se smiješila s takvim kaosom u glavi i osjećajima,mogla je biti i da umrem  predozirana drogom.

To je trebala biti moja sudbina,da me nešto nije spasilo.

Moj unutrašnji glas,Bog u meni, progovorio je i šapnuo mi misao, misao da ne smijem biti kao oni.

Ili sam došla do točke pucanja,kad je već smrt kucala,a ja došla do dna,na prekretnicu, kad se jedino moglo ići naprijed, u   nešto potpuno  novo.

U tom trenutku,vjerujem da se moja vezanost za moju dotadašnju sudbinu počela smanjivati.Ušla sam u nešto novo,nenaučeno,nešto što mi moja sredina nije mogla i nije znala dati.Preplavljivao me  osjećaj  ljubavi ,razlijevao se  mnome i ispunjavao me sve više i više.Na neki način odvojio me od moje obitelji,a opet na neki način povezao me s njima.Mržnja,zamjeranje,ogorčenost zamijenjena je ljubavlju,prihvaćanjem.

Sada kažem-Znam da niste znali bolje,tako su i s vama postupali i samo ste prenijeli ono zlo koje je i vas mučilo na mene.-

Opraštala sam im.I sebi sam opraštala kad bih se ponašala kao oni i povrjeđivala i ranjavala sebe i njih.

Uronivši u samu sebe,u sebe kakva sam bila kad sam došla na ovaj svijet ,svojim rođenjem,prekidajući niti koje su me vezale za naučeni obrazac prenošen generacijama,moja zacrtana sudbina sve je  manje imala utjecala na mene.Izbjegla sam je,nadam se. Sada sam ja postala njen tvorac , njen  stvaralac.U svakoj mojoj misli,osjećaju i djelovanju  moja je nova sudbina. Sada nadzirem svoje misli, svjesno ih  mislim,jer znam što god loše pomislim,kažem ili napravim,vratit će mi se.A ja više nikakvo zlo,nikakve negativnosti ne želim na mome putu.Dobro i ljubav koje dajem to će mi se i vratiti,kad tad,nije bitno kad i nije bitno od koga,ali doći će,vratit će se.Ne moram više strepiti za budućnost ni za to što mi ona donosi .To je sad moja sudbina,koja mi više nije  nametnuta i dana kao patnja i kazna.

Napokon,moja sudbina je u mojim vlastitim rukama.