Hoćeš, nećeš, moraš se uhvatiti za mjesto gdje te svrbi.. Dobro je ako te svrbi dio tijela koji smiješ počešati ako si među ljudima.. Npr, glavu, oko, uho..Ali ako je u pitanju nešto drugo, a ne možeš se sakriti, kog ćeš kriviti: sebe ili ljude koji će  te pažljivo gledati i kritizirati ako se češeš tamo, gdje se pred njima ne smiješ češati...

Pa se mreškaš, migoljiš, a ne možeš se ni počešati, niti poslati one koji te gledaju u rodni kraj..

A problem je u tebi..

Kad nešto svrbi, nema te sile koja te može zaustaviti da se počešeš..

Prirodnost pripada kategoriji privilegiranih---nažalost...

U današnje vrijeme je teško biti prirodan, jer je uglavnom sve oko nas neprirodno. Filozofija kiča je utkana u sve pore ljudskog života..

Normalno je slijediti trendove, masa se mora hraniti nekako.. Pa se gozba pretvori u međusobno izjedanje do besvijesti..

Izdvojeni pojedinci proglašavaju se  čudacima, ako se nasmiju kad nikome nije smiješno, ili zaplaču kad je svima do smijeha...

Stvar je osobnog osjećaja i ulaženja u prirodni tok tuge i radosti..A tu se opat vraćamo na prirodnost..

Ili..još bolje...Mašta...

Neprirodno je biti maštovit... Kom treba mašta u ovom vremenu zbilje, pakla i jada?

Mašta od zrelih ljudi čini nezrelu djecu, ili uh, budale koje nigdje ne mogu naći svoju publiku...

Pitanje je opet, da li uopće treba publika da plješče budalama?

Budala je dovoljno prošla, došavši do ruba litice..Ona se smije, iako nikog oko nje nema, držeći svoj zavežljaj na ramenu, u kojem su još djelići karme kojih će se osloboditi u ovom životu..

Pas je grize za nogu, u strahu da neće pasti u bezdan.. A bezdan je zapravo nihilizam svega postojećeg..

Apsolut.. Nula...

Od češkanja dođosmo do Apsoluta...

Tako to ide..To je prirodan tok spoznavanja suštine..

Tko može shvatiti neka shvati...