Odvojeni od  Izvora
redamo slike…stvaramo oblike
gradimo od iluzija vlastite sjene
a onda događaj..  neobični trenutak
na Izvor nas vrati…dušu nam prene
kažu … sudbina nam je isplela mrežu
otvor trebamo sami naći
tanke nas niti za Vječnost vežu
hoćemo li  Izvor svoj naći?
tad zastane vrijeme..
vječna ura na nebesima blijedi
a mi kao razasuto sjeme na vjetru
što ga Anđeo čuvar Graditelju proslijedi
osmjehne nam se vladar visina
duša ka nebesima poleti
mami nas daljina
srce  na ljubav se sjeti
tad nemoguće ništa nije
otškrinuli smo vječnosti vrata
sudbina nam više skute ne grije
iskrali se poput tata
zovu nas tajnoviti puti
zvijezde ubiremo sa praga
i dok se svjetlost u nama sluti
miluje nas nevidljiva ruka..draga…
vjetar prolaznosti stranice života lista
anđeo nam krila dodaje u letu
    a naša zvijezda među mnogima blista
sudbinu smo svoju oteli svijetu
pa  je krojimo po svojoj mjeri
 mijenjamo  odluke..ucrtavamo staze
prepuštujuć se ljubavi i vjeri
I anđelima što nas obilaze…