|
A ponekad, duhovi najrođenijih od silne želje da ožive svoja davna ognjišta, npronađu maleni kanal, kroz kojeg spuste svoje želje, i ognjišta zasjaju u punom sjaju.. Mislim da oni zapravo i ostaju na tim ognjištima na neki način...
Postoje i oni, koji su ostali uz svoja stara ognjišta, gdje su odrastali, i ne napuštaju ih, makar ih samoća pritisla, kao snijeg, koji se spusti pred vrata i ne da ih otvoriti...
I tada oni zadnjim mrvama unutarnje radosti ukrašavaju cvijećem te drage stare prozore... Tek da se zna, da ognjište živi, i da ga se ljubi...
Neke kućice su kao iz bajke...
Koliko god ih vrijeme zarobljavalo, one se smješkaju svojom čarolijom jednostavnosti i ljepote...
|
|
|
|
|
|
|
|
Neke kuće uređene i lijepe, pokazuju ponosno svoje pročelje, a neke, na svojim vratima uslikane simbole životnog smisla i vrijednosti...
|
|
Volim stara ognjišta...
Puno govore, bez ijedne riječi...
I pokazuju koliko zaista znači, voljeti svoje korijene...
|