Danas je prvi dan proljeća.Zima je prošla,napokon.Tmurni,hladni i kratki dani su iza nas. Svi još malo pobolijevamo, muče nas prehlade,viroze,kihanja,kašljanja,umori,glavobolje.To je samo navikavanje na proljeće i promjene koje ono donosi i brzo će proći.

 Opet kreće novi ciklus života.Kreću novi počeci.Opet smo na početku života.Snažno to osjećam.Te početke i te krajeve.Proljeće kao početak,jesen kao najavu kraja i zimu kao kraj.To je nekako uglavljeno u moj način razmišljanja i osjećanja.I jako djeluje na mene.

Proljeće me otvara,diže,puni životom,  životnošću,vitalnošću,radošću,širi mi i proširuje horizonte.Otvara nove putove.Vraća me u moje dječje doba,pomlađuje me.Čak imam osjećaj da se ponovo rađam,iznova i iznova.

 

Dan dug kao i noć,12 sati dan, 12 sati noć, to je granica nakon koje će biti sve duži i duži dani.Više sunca,više svijetla svakim  novim danom.A to sunce ne godi samo meni,nego i biljkama,cvijeću,drveću,travama.Sve počinje pupati,zeleni se, cvate i  nabacuje šarenilo boja.

I pčelice započinju svoj posao,svoje lepršanje od cvijeta do cvijeta.I njih je ponijelo sunce,toplina i mirisi cvijeća

.

A ptičice,one cvrkuću,pjevaju,puštaju svoje glasiće do maksimuma.Cvrkuću po cijele dane,bez odmora,neumorno i veselo.I grade svoja gnijezda u kojima će uskoro zapijukati njihovi mladci širom otvorenih očiju i usta čekajući na hranu koje im brižne mame donose i serviraju kao na pladnju.

Dolaze i rode, vraćaju se u stare krajeve ,u svoja stara gnijezda,da ih obnove i svojim malim rodovićima prikažu ljepotu zemlje u kojoj će biti rođene,prije nego opet krenu na dalek put.

 

Osjećaj slobode,beskrajne slobode i otvorenosti,osjećaj da je sve moguće i ostvarljivo,vlada mnome.Osjećaj da mogu sve.Da mi je dostupno sve.Da mogu odlučiti bilo što i da će to biti ostvareno.Ta širina,ta dubina,ta lepršavost,svjetlost ,šarenilo proljeća osvaja me cijelu i uzdiže u neke više sfere dobrote,ljepote i ljubavi.Visoko,sve više, iznad mračnih misli,negativnih predviđanja,mračnih scenarija.Ne razmišljam uopće o budućnosti,još manje o prošlosti.Samo sam tu,osjećam u ovom trenutku baš tu sunčanu zraku kako me miluje,čujem baš tu ptičicu koja mi pjeva  i osjećam miris ljubičice koja se otvorila , rascvjetala i zamirisala sad baš za mene

.

Plavetnilo neba sa debeljuškastim bijelim oblačcima zove me u nove avanture.Poziva me na more,poziva me na putovanja.

Da li je to sreća,ovo što sad osjećam?Mora da je sreća taj osjećaj koji se sada prelijeva u meni.Taj osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti.Nema više mraka i praznine,straha i zabrinutosti.Sve je zbrisao lagani proljetni vjetrić.Nema više ni bora na čelu.I one su izbrisane.Smiješak me ne napušta i upućujem ga svima koje sretnem da se skupa radujemo i veselimo novom buđenju života  u prirodi i u sebi.