Svi mi iskusili smo
u djetinjstvu
ljubav
u iskrivljenom obliku
Nazovi – ljubav
- zloupotrebu roditeljske uloge -
koja ima toliko lica
da je većina ljudi nije u stanju prepoznati
i da većina živi u uvjerenju
kako je to ono istinsko
i jedino pravo voljenje
Roditelji i djeca
nameću jedni drugima
obostrano
(što je sasvim u redu)
dužnosti i obaveze
koji se općenito nazivaju ljubavlju
koja to uopće nije
nego su uvjeti i očekivanja
Malo je obitelji koje su izuzetak
i ne brkaju jedno i drugo
jako malo
I zbog toga je
u većini odraslih ljudi
ostalo
ono
nikad sazrelo dijete
koje vapije za ljubavlju
koje zna biti ljutito i očajno
zbog neispunjenih očekivanja
Svi mi
smo gladni ljubavi
Nitko od nas
nije se nasitio
Svi mi
smo obmanuti i zavaravani
nesvjesno
Zato smo
primorani
na izdaju samih sebe
Jer ljubav nam se
prikazivala kao nešto
to je usko povezano
s uvjetima
Ali
to nije ljubav
Kad mi ljudi
„volimo“
onda je to često samo oduzimanje
energije jedni drugima
očekivanjem
i zahtijevanjem
ti meni – ja tebi
I gotovo da ni ne znamo
što znači
bezuvjetno davanje
Učili su nas
da služimo svrsi
ispunjavamo
i očekujemo
Da ne dajemo
„u prazno“
Iza naših „ljubavnih darivanja“
skrivene su
strategije i taktike
- u najvećoj većini nesvjesne -
sve da ne izgubimo ljubav
onih koje volimo
da bi nas i dalje voljeli
da nas ne bi napustili
da bismo preživjeli!
Strah utisnut duboko
Tako su nas naučili od malena
da je ljubav zasluga
- čak i za majčino mlijeko morali smo vrištati -
(ako nam je uopće davano ikada)
morali smo služiti i prositi
- prilagoditi se, glumiti, nešto postići -
da bi uopće osjetili
da smo voljeni
- inače bi umrli! -
Služenje svrsi
nije ljubljenje
Preživljavanje
nije življenje
I danas većina „živi“
tu neku tako
naopako
„naučenu ljubav“
slijepo
labavo
oslanjajući se na nesigurne obmane
u sebi
i u svome
nenahranjenom dječjem srcu
- bunaru bez dna
Ponekad ipak primijetimo
da nešto nije u redu
Pa se osjećamo
loše, bezvrijedno, nezadovoljno, nevoljeno
i činimo svašta
samo da to ode iz nas
ne tražeći pravi uzrok
i dalje se obmanjujući
Tada nam treba netko
da nas primijeti
da nas sasluša
i da kaže
- volim te takvog kakav jesi -
Zavoj koji pokriva ranu
ali ne zacijeljuje
Jer ljudi ne poznaju
prvo sebe
pa onda ni druga bića
Poznaju onog
koji se prilagodio
koji nešto doprinosi
koji glumi pod cijenu „ljubavi“
koji je nešto ostvario
ispunio
postao
ugodio
i tako dalje
Čežnja za ljubavlju
izranja iz
apsolutnog prava
svakoga od nas
da budemo voljeni
i da volimo
neovisno o očekivanjima
i uvjetima
Ali jako malo imamo pojma
kako se iščupati
iz začaranog kruga
Tako se susreću
generacije i generacije
slomljenih dječjih srdašca
koje opet rađaju djecu
koja opet nastavljaju
onu istu tradiciju
životarenja
i
izobličene ljubavi
Jer ne znaju drugačije
A posljedica je da
poslušnost
prilagođavanje
-i konflikt srca i razuma-
zauzimaju mjesto
gdje bi trebala biti
odgovornost za vlastita djela
Jer se izgubio kontakt
sa onim istinskim
što se zapravo je
I ne poznaje se pravoga Sebe
jer taj gotovo nikada
nije osjetio ljubav
zbog samoga sebe
onakvog i onog
koji doista je
koji se i sam
zaboravio
Iz straha
da će izgubiti ono što se
naziva „ljubav“
I naoko je odrastao i zreo čovjek
ili naoko odrasla zrela žena
a zapravo još uvijek dijete
koje vrišti
za ljubavlju
I boji se priznati to
Nije li vrijeme
za prisjećanje
za skidanje maski
koje su nas
obmanjivale – prikrivale – sakatile
zamračivale
I vrijeme za otapanje obmana
koje su samo lažna utjeha
stvorena na onoj istoj
iskrivljenoj slici o ljubavi
Ljubav ne poznaje
obaveze i granice!
Ljubav si Ti
ništa manje i ništa više
nego bilo koje drugo biće
I dolaziš izravno od Boga
iz samoga Boga
Sjeti se
Jer vrijeme je
meni
tebi
svima
da stanemo pred lice istine
i počnemo živjeti
Ljubav
I to može boljeti
jer je
poput novog rođenja!
A to je i ono jedino
- od istinske Ljubavi -
što bi uopće ikada
moglo boljeti
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1422
OD 14.01.2018.PUTA