NE ZATVARAJ MENE U SEBE

 

U brdovitoj i škrtoj pustinji boravila su dva pustinjaka. Pronašli su spilje, s ulazima iz kojih su se lako mogli promatrati.

Nakon više godina molitve i oštre pokore jedan se od njih uvjerio da je došao do savršenosti.

Drugi je bio ponizniji, ali i nešto otvoreniji i blaži. Izlazio je razgovarati s prolaznicima, tješio je i ugošćivao one koji bi zalutali.
“Samo gubi vrijeme i krade od molitve i razmatranja”, pomišljao je prvi, koji se nije slagao s ovim sitnim ali i čestim prekršajima drugoga pustinjaka.

Da bi mu pokazao na vidljiv način kako je još daleko od savršenosti, odluči na svoj ulaz staviti po jedan kamen kada god po njegovoj procjeni drugi prekrši pravilo.

Nakon nekoliko mjeseci ulaz u njegovu spilju bio je zasut sivim kamenjem, a unutra se gušio dobrovoljni zatvorenik, i ne sluteći da je tako podigao zid iznad svoga srca i zatvorio mogućnost da svjetlo milosrđa prodre unutra.”

 

To je priča o logici jednog ljudskog srca. Kakva razlika u ljudskoj logici. Božje srce je teško shvatiti zemaljskom logikom.

 

Sveta Terezija Avilska dodaje…

“Dobila sam Gospodinovo upozorenje. Nemoj tražiti da mene zatvoriš u sebi, već nastoj sebe zatvoriti u meni!”