ZAŠTO NE JESTI POVRĆE

Onaj tko ne poznaje principe korištenja svježih sirovih sokova od povrća i voća će se prirodno zapitati: „Zašto ne jesti cijelo povrće i voće umjesto cijeđenja soka i odstranjivanja vlakana?“ Odgovor je jednostavan: Krutoj hrani je potrebno mnogo vremena za probavu prije nego li se hranjivost upije u stanice i tkiva tijela.

Dok vlakna takve hrane skoro nemaju hranjive vrijednosti ona djeluju kao metla za ĉišćenje crijeva za vrijeme njihova rada, zbog toga je potrebno jesti sirovu hranu kao dodatak sokovima. Odstranjivanjem vlakana prilikom cijeđenja sokova, oni se vrlo brzo probavljaju i upijaju u stanice i tkiva ponekad i za nekoliko minuta, sa minimumom napora probavnih organa.

Dobro je poznato da je celer zbog visokog sadržaja natrijevog klorata najbolja hrana koja suzbija posljedice prevelike topline. Kada bi celer jeli trebalo bi nam mnogo vremena dok ga ne probavimo dok bi u međuvremenu bili obuhvaćeni jakom toplinom prije nego bi ostvarili povoljne efekte od prevelike topline koje nam pruţa celer. U drugu ruku kada bi popili oko pola litre svježeg sirovog celerovog soka mi bi vrlo brzo došli do rezultata.

Cijelo voće i povrće je sastavljeno od priliĉne koliĉine vlakana. U međuprostorima tih vlakana se nalaze atomi i molekule koje su suštinski hranjivi elementi koje mi trebamo. To su ti atomi i molekule i njihovi odgovarajući ENZIMI koji se nalaze u svjeţim sirovim sokovima koji potpomaţu brţu i efikasniju ishranu stanica, tkiva, ţlijezda, organa i svakog djela tijela.

Vlakna povrća i voća isto tako nisu ništa manje vrijednija. Kada jedemo sirovu, nekuhanu i neprerađenu hranu, ta vlakna djeluju kao ĉistaĉ crijeva. Kada se takva hrana kuha jaka toplina u njoj uništava ţivot. Takva vlakna gube svoj magnetizam zhog topline te bivaju bezţivotna i mrtva, pro1azeći kroz crijeva kao štapić sa vatom obiĉno ne odstranjujući nakupljenu sluz na zidovima crijeva. Nakon nekog vremena ta se sluz nakuplja, truli i uzrokuje Toksemiju (zagađenost). Tada debelo crijevo postaje lijeno, poremećeno i kao rezultat toga nastaju drugi poremećaji kao što su: konstipacija, kolitis, divertikuloza itd.

Sokovi koji su ekstrahirani (odvojeni) iz svjeţeg sirovog povrća i voća mogu opskrbiti sve stanice i tkiva tijela sa elementima i hranjivim ENZIMIMA to znaĉi ENZIMIMA koji se nalaze u našoj hrani. Stanice i tkiva našeg tijela imaju svoje vlastite odgovarajuće ENZIMI koji sudjeluju i potpomaţu u radu probave i asimiliranju (upijaju) naše hrane. U stvari svaki atom i molekula od koje je sastavljeno naše tijelo obiluje ENZIMIMA.

Na primjer, zrak koji udišemo našim plućima je kombinacija otprilike 20% kisika i 80% dušika. Zrak koji mi izdišemo je preteţno kombinacija ugljiĉnog dioksida i ugljiĉne kiseline. Što se događa sa dušikom? Evo što se događa prilikom našeg disanja: Dvije glavne vrste ENZIMA u našim plućima poĉinje djelovati u trenutku kada zrak dopre do alveola u plućima. Jedan dio ENZIMA poznat kao oksidansi odvajaju kisik dok drugi dio enzima poznat kao dušikovi spojevi odvaja dušik iz zraka. Kisik se isto tako djelovanjem ENZIMA odvaja i putem krvi cirkulira kroz cijelo tijelo, dok dušik uz pomoć ENZIMA koji „prebacuju” ulazi u tijelo za stvaranje proteina. U ustima, stomaku, crijevima i cijelom sistemu nalaze se bezbrojni ENZIMI više od dvanaest ih je ukljuĉeno u probavljenje i asimilaciju naše hrane u vezi sa djelovanjem i suradnjom ENZIMA koji se nalaze u atomima i molekulama same hrane.