Večeras je u jednoj dvorani Cinestara bila doslovce “privatna projekcija” filma “Hrana d.d.” ili originalnog naziva “Food Inc.”

Brojeći 12 prisutnih gledatelja tog dokumentarca osjetio sam se ponukanim da sve pozdravim i zaželim sve najbolje u Novoj godini (što god oni mislili o tom mom obraćanju).

Nakon mnogobrojnih promidžbenih poruka i najava raznih filmova konačno smo započeli s uživljavanjem u problematiku koju taj film obrađuje.

Jako sam brzo, slušajući a posebno gledajući, došao u situaciju da mi je ruka s “ hamperom kokica” otežala u ruci, zadnja slasna kokica iz prve petine kutije zastala u grlu i nakon toga me nešto stisnulo u prsima i abdomenu i na kraju filma sam sve ostavio u kanti na izlasku.

To je film koji pokušava govoriti o američkoj industriji prehrane, posebno brze prehrane, o mnogim aspektima njenog procesiranja “od polja, sjemena, uzgoja stoke i peradi do njihovog dolaska u restorane i na police trgovina”.

Ljepota šarenila marketinških pakiranja zapravo sakriva mnoge priče koje govore o sukobu nezajažljive trke za profitom, monopolom i što jeftinijom proizvodnjom (hmmm”racionalnijom”) i nižim masovnim cijenama s osnovnim ljudskim i prirodnim interesima.

To je priča o lobiranju, o velikim kompanijama koje gospodare hranom i sjemenjem, o zakonima koji se prilagođavaju “višim interesima” koji ne moraju uvijek biti i interesi potrošaća (osim jasno deklarativno).  

Dobro je pogledati ovaj film, vrlo dobro, bez obzira kako se osjećali nakon njega i što mislili o hrani koju jedete ili kupujete.

Vjerojatno da su neki od vas taj film već vidjeli negdje na youtube ili imaju na nekom dvd-u, ja sam ga pogledao u kinu. Ako možete pogledajte i vi, ali požurite jer sumnjam da će biti dugo na programu.

Prema njemu čak i predavanje Davida Icke-a o svjetskoj uroti ne zvuči više tako strašno. Dakako nadamo se da toga kod nas još nema jer jednostavno nema takve industrije, ali smo jaki uvoznik zar ne?

Tješimo se da su naši zakoni jos uvijek na strani potrošaća a ne razmišljamo o snažnom lobiranju, o pr projektima i o sistemu “korisnog usmjerenog informiranja”. Ja se nadam.

Čak i bez referenduma po vladi smo već u EU, tamo čeka Codex Alimentarius. Velika kompanija M, siva eminencija GMO žitarica kod nas je nedavno imala navodno sastanak sa zainteresiranim partnerima (s kime i zašto ako sve naše upravne jedinice tvrde da su GMO slobodne) a najveći poslodavac je ujedno i najveći uvoznik i to posebno hrane.  

Dobro je pogledati film da vidite i drugu stranu novčića, da ste infomirani i s te druge strane, barem malo pa onda dalje sami razmišljajte i odlučite prema svom slobodnom izboru.