Bijaše vrelo ljetno popodne, kad su sve životinje tražile svoj dio hladovine, da nekako brže dočekaju večer, kad će sunčeva jara minuti, a one krenuti u svoje uobičajene šetnje i lov..

Jedino je mala bubamara bila neumorna,, Letjela je od čovjeka do čovjeka, obilazila veće životinje, jer, njena želja je bila ovaj puta (dok je birala život) da samo postoji...Takva kakva jest..Da ljudima donese radost samo svojim malim slijetanjem na nečiju ruku... Bez puno riječi, bez izražavanja snage.. Bubamarica- srećica..govorili su mnogi, dok su u sebi zažaljeli želju, puštajući je da odleti..

Bubamara sama sebi nije ispunjavala želje...Činilo se da joj to nije ni bilo potrebno.. Dok slučajno nije sletjela na šapu velikog Lava, Kralja svih životinja, kojemu se uvijek divila zbog njegove snage i mudrosti..

Veliki lav je taman sklopio oči, maštajući o hladnom izvoru, do kojeg će se prošetati tek predvečer.

Sad mu je bilo prevruće da se uopće pokrene.

Bio je pomalo i ljut, što ga ta mala buba ometa u odmaranju..

"Tko ti je dozvolio da mi sletiš na šapu?"-ljuto je zagrmio lav na bubamaru,

"Oprosti"-tiho je progovorila, raširivši krila. Divila sam se tvojoj snazi

i nisam mogla izdržati a da te ne dotaknem.. Ja inače ispunjavam drugima

želje..."

"Ja  ne želim ništa!"- progovorio je ljuto lav. Sad želim trenutno da me

ostaviš na  miru, jer bih te mogao zgaziti..."

Na to mu je bubamara odgovorila: "Prvi puta sam poželjela da meni

netko ispuni želju, i došla kod tebe... Ti si Kralj, i imaš snagu koju ja

nemam.. Ja sam samo mala bubica koja zna letjeti, i samom svojom

pojavom ljude razveseliti.. No. ti si prvi kojem to ne znači ništa.Tvoja snaga

je dovoljna da se sve želje  ispune.."

Lav se zamislio.

I odgovorio bubamari:" Ali ja ne mogu letjeti, kao ti. Do sada sam mislio

da mi krila ne trebaju, ali, bilo bi lijepo, kad bih osim tla zemaljskog

doticao i oblake.. Moja mudrost bila bi još veća...

"Tvoja mudrost, dragi Lave, dovoljno je velika da i bez krila dotičeš oblake.

Sjeti se, jednom davno, imao si krila, i odlučio ih ostaviti..

Život na zemlji zahtjeva snagu i čvrsti korak.."

"Pa zašto ti onda želiš snagu, malena?"-upitao ju je lav?"

"Upravo zato da izdržim vlastitu spoznaju, da sam stvorena da letim,

i budem sretna da sam upravo to što jesam..."