SVILENI PLAVI ŠAL

trgovac je sjedio za pultom i tupo gledao cestu preko izloga svog otmjenog dućana. Jedna je curica prišla izlogu i prislonila nos na staklo. Njene oči boje sna su zaiskrile dok je gledala jedan od izloženih predmeta.
 
Odlučno je ušla i uperila prstom prema skupocjenom svilenom šalu, boje plavog neba.
"to je za moju sestru. Možete li mi molim vas lijepo umotati?"
Vlasnik dućana sa nevjericom pogleda svoju malenu klijenticu i upita: "koliko novca imaš?"
Curica se odlučnim korakom približila pultu, pridigla se na prste, izvadila novčanik i istresla njegov sadržaj na pult. Šaka kovanica i nekoliko malih figurica zasjalo je na uglancanom drvu.
"hoće li ovo biti dovoljno?" ponosno je upitala. "voljela bih darovati moju stariju sestru. Od kada nemamo mamu, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan i sigurna sam da ću je sa ovim poklonom jako razveseliti. Ovaj je šal boje njenih očiju."

Prodavač je iz jedne ladice izvadio prekrasan zlatno-crveni papir i njime pažljivo omotao šal.
"uzmi," rekao je curici. "pažljivo ga primi u ruke. Jako je vrijedan."
Curica se zahvalila i krenula prema izlazu ponosno noseći paketić u rukama.

 
Sat kasnije u trgovinu je ušla lijepa djevojka, kose boje meda i prekrasnih očiju boje neba. Odlučno je na pult položila paketić, onaj isti koji je prodavač sa ljubavlju zamotao.
"ovaj je šal ovdje kupljen?"
"da princezo..."
"a koliko je koštao?"
"cijene u ovom dućanu tiču se samo mojih klijenata i mene."
"ali... Moja je sestra imala jako malo novca. Nikako nebi dostajalo za ovako lijepi šal."
Prodavač je uzeo omot u ruke, pružio ga je mladoj djevojci i rekao: "vaša je sestra ovo platila."
          da... Curica je platila najvišu cijenu koju itko može platiti.

DALA JE SVE ŠTO JE IMALA....

 

(priču je objavio Vajran, ..davno, davno)