Malo prije Božića jedna djevojčica, kćerkica uspješnog direktora, dugo je premotavala paketić da pripremi dar roditeljima za blagdan. Omatala je kutiju raznovrsnim papirima i vrpcama, kako bi paketić što ljepše izgledao. 'Što to radiš?', prekori je tata. 'Potrošit ćeš sav papir koji smo nabavili za darove.' Djevojčica je ovlaženih očiju stiskala paketić, bližila ga obrazu i zaklonila se u kutak da nitko ne vidi što radi. Na Badnjak, pristupi tati koji je zavaljen u naslonjač čitao novine. 'To je za tebe, tata!' i pruži mu paketić omotan raznovrsnim šarolikim papirima i zlatnim vrpcama. 'To je za tebe!' Otac se raznježio. Prisjetio se da je možda bio pregrub kad ju je neki dan prekorio. Poče oprezno odmotavati vrpce i nježno otvori kutiju. Bila je prazna! Čuđenje nije moglo zatomiti ljutnju te prekori malu: 'I ti si uništila sav onaj papir da bi omotala ovaj prazni paketić!' Suze su ponovno navrle na lijepe oči male djevojčice. Ova se branila: 'Ali, tata, kutija nije prazna. Unutra sam ostavila tisuće poljubaca, za tebe i za mamu.'

Otada direktor na stolu svojeg ureda i danas drži rastvorenu kutiju, a kada netko začuđeno primijeti da je prazna, ponosni otac odgovara: 'Ni najmanje. Puna je ljubavi moje male djevojčice.'

Nisu samo djeca osjetljiva na pravi smisao darivanja. Evo jedne priče koja nam govori o tome kako i stariji poznaju pravu darežljivost.

Bila tako jedna mirna i zadovoljna obitelj koja je živjela u predgrađu velikoga grada. Jedne večeri, dok su sjedili oko stola, netko zazvoni na vrata. Otac otvori vrata i ugleda starca, u pokidanim hlačama i razderanom ogrtaču. Nosio je košaru punu povrća i ponudio da štogod kupe. Kako im je malo pokvario raspoloženje, i da ga se riješe, kupe nešto zelene salate i zatvore vrata. No, s vremenom starac je češće navraćao, uvijek nudeći svježe povrće. Bio je vrlo ljubazan, tako da se među njima uspostavilo povjerenje. I tako su mu, a da on ni ne dozna, jednog dana pred vrata daščare u kojoj je stanovao, ostavili velik paket s novim odijelom i udobnim cipelama. Druge večeri, dok im je donio zelenu salatu, ispriča starac u povjerenju: 'Jučer sam pred vratima svoje kolibe našao velik paket s novim odijelom i cipelama.' Kad su to čuli ukućani, u jedan glas uzviknu: 'Pa to je divno! I kako je to izgledalo u novoj odjeći i obući?' Starac sjetno, ali i zadovoljno, odgovori: 'Pa, ne znam. Baš sam bio pronašao jednog čovjeka koji je bio u većoj potrebi od mene. Njemu sam predao onaj paket…'

Sreća darivanja je jača i od želje za preživljavanjem. Istinski je siromah samo onaj koji takvo što nikad nije iskusio. A Gospodin je jednom rekao: 'Blaženije je davati, nego li primati.':))))))****