Srela se dva prolaznika

Na besciljnom putu kretanja

Izmjeniše riječi, mišljenja

Jedno drugom sasvim oprečna

Sve je mirno započelo

Da bi se potom uzkovitlalo

Podiglo u vjetar orkanski

Uzdiglo prašinu, lomilo stabla visoka

Kiša je zapljusnula

Riječi natopila

U bujicu pretvorila

Sve izrečeno pomiješala

povrijedila

Sunce je sramežljivo provirilo

Zrakama svojim pokušalo

Unjeti topline onima

Po kojima je pljuštalo

Samo je dotaklo

Na trenutak zaustavilo

Da bi se ponovo povuklo

I čekalo

Na raskrižju puteva

Njih dvoje, prolaznika.

Moralo se odlučiti

Koga da rukama svojim obuhvati

Zagrije

A koga da ostavi

Da hladan putuje.

Neodlučno je virilo

Iza tmurni oblaka

U nadi

Da će kiša prestati

U nadi

Da će i tako iz daleka

Potoci riječi presušiti.

Treba vremena

Mislilo je

Ja sam tu da djelujem

U onaj trenutak

Kada se oluja smiruje.

Da zagrijem

Podignem

Polomljene pupoljke

Kako bi ruže procvjetale.