Možete me smatrati razvodnjenom, možete me smatrati oporom i krutom, idealistom, dosadnim verbalistom, ili suhim idealistom.. Ja opet gledam unutar spoznatoga vida, u dubine dubina, u sfere ljudskosti, koje se mnogima čine kao iluzija..Da imenujem prijatelje ili neprijatelje, sve bih voljela sastaviti u jedno, a ponekad nemam snage ni mogućnosti..Ali imam  vjeru u spojivost nespojivosti..Biby, Shadow, sve te zvijezde, koje moje oko gleda na obzoru vlastite duše...kako da izreknem spoznaju, da ih gledam okom koje vidi ono nevidljivo, a koje ćemo jednom svi moći vidjeti...Nema zla..Postoji samo vlastita vizija uma, koja je u svakoj duši drugačija, samo u mojoj opet i ponovo, nekom možda naporno ista..A govori o tome, da svatko ima jedno zlatno zrno, makar maleno kao zrnce praha na dlanu, ali postoji..A zove se ipak i uvijek....Ljubav...

Zaustavite me u možebitnom uzaludnom vjerovanju da će jednom sve što nije dio nas, nestati, raspršiti se poput magle, io zasjati u svjetlu beskonačja..

Oprostite mi ako u trenutku poželim sva  neprijateljastva pretvoriti u prijateljstva i sve spojiti u jedno srce...

Voljela bih umjesto nekoga zagrliti nekoga, i šapnuti, koliko je besmisleno od ovo malo preostalog života činiti tužna polja bez ikakvoga cvijeta na vidiku..

Možda pretjerujem..

Ali ne odustajem od toga..

I pokušavam biti vrtlar..Koliko god se uzalud činio moj trud i rad...