DUBOKO U SVOJEM SRCU SVI SMO MI PRIJATELJI
Martinus
Naši neprijatelji nisu oni koji nam nanose patnju, već samo oni koji nas nerviraju i ljute. Oni nam uskraćuju životnu radost.
No, može se dogoditi da ljudi koji nas obično nerviraju i ljute pokažu nakratko razumijevanje i obzirnost. U tim kratkim trenucima jasnoće mi se susrećemo onakvi kakvi uistinu jesmo – jer duboko u svojem srcu svi smo mi prijatelji.
Prema tome, neprijatelj čovječanstvu nije njegova ljudska ili humana strana, već naprotiv njegova životinjska strana.
Kroz svoju humanu stranu svi nedovršeni ljudi su najbolji prijatelji. U najvećim dubinama te strane postoji manje ili više snažna rastuća ljubav prema svim drugim bićima. No, ona će se otkrivati ili manifestirati samo u onoj mjeri u kojoj biće napreduje i postiže sve naprednije kulturne stupnjeve.
Ova početna, krhka ljubav okružena je ili zatvorena unutar vrlo snažnih zidova u obliku životinjske prirode tog bića, tog mentalnog ostatka iz njegove evolucijske epohe u obliku prave životinje.
S obzirom da se ta životinjska priroda nalazi na vrhuncu svojeg razvoja, dok se ljudska priroda spomenutog bića nalazi na svojem prvom, slabašnom, embrionalnom stupnju, ne iznenađuje da ona dominira mentalitetom i ponašanjem bića tako da ono više sliči, gledano iz mentalne perspektive, životinji nego ljudskom biću.
Da, ona je životinjske prirode tijekom njegovih primitivnih, početnih stupnjeva kao ljudskog bića čak i u njegovoj religioznosti i njegovom odnosu prema Bogu ili Providnosti. Ona predstavlja obožavanje i idealiziranje principa ubijanja. On stvara sliku Boga prema sebi, to jest, boga koji ubija i usmrćuje, osvećuje se i kažnjava. On takvo ponašanje može vidjeti samo kao najviši ideal. On još uvijek ne osjeća da je duboko u svojem srcu prijatelj svim živim bićima i da on ima svoje korijene u prošloj epohi svjetlosti u kojoj je ljubav predstavljala osnovu života pri budnoj dnevnoj svijesti.
No početna slabašna svjetlost ljubavi u njegovom srcu ne može ostati svjetlost zatvorena i okružena životinjskom prirodom.
U skladu sa vječnim principom spiralnih ciklusa i polnim principom bića ili principom najviše vatre, životinjska priroda u njegovom mentalitetu i ponašanju na tom stupnju osuđena je na propast, dok spomenuti slabašni, krhki plamen ljubavi, ljudska priroda u svojem najčistijem obliku, predodređena je rasti i razvijati se ka uzvišenoj, zračećoj ljubavi i tako će postati radost i blagoslov za sve sa čime dođe u kontakt.
Ovome razvoju možemo svjedočiti u svakom malom nesebičnom djelu, u svakom malom oprostu uvrede, koji dolaze od istog izvora.
Ova mala, ljubavna djela predstavljaju bljeskove svjetlosti od strane njegove početne, unutarnje ljudske prirode kojoj je dana mogućnost da se probije kroz okamenjene bedeme životinjske prirode koji okružuju njegov početni izvor ljubavi u nastajućem čovjeku poput Boga.
Čim je čovjek manje dovršen, tim manje svjetlosnih bljeskova ljubavi on može poslati kroz spomenute okamenjene bedeme, svoje automatsko, životinjsko mentalno stanje, svoj okamenjeni temelj života ili princip manifestacije : «Svaki čovjek za sebe».
Prema tome, na fizičkoj razini nedovršeni ljudi mogu doživjeti atmosferu, svjetlost i radost carstva pravog čovjeka samo putem tih sićušnih bljeskova svjetlosti ljudske prirode, koji su se uspjeli probiti kroz okamenjene bedeme životinjske prirode u njihovom srcu.
Dakle, oni ne mogu trajno doživljavati prirodu ljudskog carstva. Oni ju doživljavaju samo kroz spomenute bljeskove svjetlosti. Između tih bljeskova svjetlosti oni ispoljavaju svoju životinjsku prirodu. Ovdje oni ispoljavaju svoju krvoločnost, mržnju i bijes, svoje nepoštenje, netrpeljivost, zavist i ljubomoru, suparništvo i posesivnost, sklonost ka klevetanju ljudi, svoje razne nastranosti.
Dakle, njihovo postojanje na zemaljskoj, fizičkoj razini predstavlja mješavinu životinjskog i ljudskog mentaliteta. Njihova sudbina se kreće između životinjske tame i ljudske svjetlosti.
S obzirom da je Zemlja većinom naseljena ljudima sa takvim pomiješanim mentalitetom i s obzirom da oni ne predstavljaju čovječanstvo u svojem najčistijem obliku, nimalo ne čudi da sudbina vodi čovječanstvo ka epohi Sudnjega dana ili Armagedona koji trenutno prevladava na Zemlji i koji je Krist davno predvidio.
Izvadak iz knjige Livets Bog (Knjiga života) 6, odlomak 2266
Prijevod : MKB
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (28.07.2011.)
CITATI Martinus «U odnosu prema prijateljima i neprijateljima uvijek ćete nanovo u vlastitom umu primjećivati utjecaj primitivnih sila. Naročito trebamo obratiti pozornost na greške koje činimo u tim odnosima. Prepoznavanje vlastitih grešaka najbrži je put prema tome da se voli bližnjega kao samoga sebe.»
(«Savjest», izašlo u danskom izdanju Kozmosa 1991, br.1)
Dakle, «prakticiranje 'zla'» navika je sa kojom se rađamo; to je talent u barbarskom ili primitivnom čovjeku. Ta navika je najdublja karakteristika primitivnog čovjeka. Do oslobađanja od te karakteristike može samo doći putem neprestanog prekidanja navike, tako da odricanje od nje ili borba sa njom postane nova navika koja sve više i više upravlja čovjekom, što će ga na kraju u potpunosti osloboditi stare navike. No, za nastanak takve nove navike potrebno je vrijeme.»
«Idol koji je najdulje preživio», još nije dostupno na engleskom jeziku)
«Kozmički temelj savršenog načina postojanja ili sveprožimajućeg kozmičkog svjetskog morala jest razumijevanje središnje točke rješenja misterija života, a to je razumijevanje da niti jedno biće u danoj situaciji ne može biti drugačije nego što jest.»
«Livets Bog (Knjiga života) 7, još nije dostupna na engleskom jeziku)
«Stvaranje dovršenog ili savršenog načina postojanja ili sudbine nekog bića, predstavlja najviše umjetničko djelo života.»
(Livets Bog (Knjiga života) 7, još nije dostupna na engleskom jeziku)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
