Ti si moje jutro...

ono što se polako uvlači među vjeđe,

ono što svojim srebrnim nitima

grli skupljena koljena

što se poput plašta spušta na ramena

i pokreće snuždenu dušu za novi dan.

 

Ti si moj dan....

onaj koji se sunčevim zrakama probija

kroz oblake

onaj što pjesmom kišnih kapi ispire

umorne oči, suzama zamagljene,

dan koji se kači na leđa,

vješa uz kosu, mili kroz krv

i nezaustavljivo ide u noć.

 

Ti si moja noć.....

ona koja šapuće nježnost i nadu,

ona koja obećava san sa tobom,

koja ljulja boli donesene još iz jutra,

koja posprema tuge skupljene u danu

i koja mekoćom  svojom nudi zaborav,

a donosi  sjećanje.

 

Ti si moje jutro....